„Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: Evo, sve činim novo! I doda: Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.“ (Otkrivenje 21,5)
Da li stvarno želite da Bog sve novo stvori? Postoji li nešto što mnogo više cijenite i želite da ostane onako kao što je bilo? Zar vam nije stari kaput koji se već ponešto izlizao, ipak draži od kaputa po najnovijoj modi? Ima li taj vaš stari ćelavi suprug i neke osobine zbog kojih ga ne biste htjeli mijenjati za neki noviji model? Da li ste ikada kupili novi automobil koji vam ni izdaleka nije tako dobro odgovarao kao stari? Ponekad je staro mnogo bolje od novog, zar ne?
Prije nekoliko godina univerzitet na kojem radim izgradio je novu upravnu zgradu. Stara zgrada je srušena do temelja i podignuta nova u kojoj su dobile svoje mjesto mnogi uredi i predavaonice. Međutim, meni moj stari ured veoma nedostaje. U njemu sam imao police s knjigama na svim zidovima, čak i u maloj prostoriji za odlaganje odjela. Kada samo pomislim, imao sam tu dodatnu prostoriju u kojoj sam mogao držati kaput, nekoliko sakoa, svečanu togu, nekoliko pari cipela, kišobran za svaki slučaj!
Novi ured ima ogromnu radnu površinu koju sam vrijedno napunio svim i svačim. Moj novi radni stol nema toliko ladica kao stari, pa sam izgubio mnogo dokumenata i neophodnih papira. Novi ured nudi mjesto za mnogo manje knjiga, pa sam mnoge morao odnijeti kući, izazivajući zbrku i zbunjenost u oba mjesta.
Ali, nema povratka na staro. Snažna ventilacija u novoj zgradi doprinosi da studenti manje spavaju znaš satovima zbog ustajalog zraka (sada imaju druge izgovore!). Tehnologija u novoj zgradi omogućava nam istraživanje novih putova u prenošenju znanja, što je veoma uzdiglo znanstvena saznanja studenata. Raspored u zgradi učinio je čuda u oblasti međuljudskih odnosa, povećavajući kvalitetu odnosa među studentima i nastavnim osobljem. Ured u kojem radim, da i to spomenem, usprkos svim nedostacima, izgleda kao mali dom izvan doma.
Tješim se saznanjem daću na novoj Zemlji sve mnogo bolje znati i da će mene svi bolje poznavati (1. Korinćanima 13,12). Kada bog bude sve novo načinio, ipak ćemo prepoznavati one koje volimo. Naša će okolica biti savršeno prilagođena našim potrebama. Na Nebu će i novo biti stalno obnavljano, iako će poznato ostati poznato. Naša će radost biti potpuna. Neće mi nedostajati moj stari izlizani kaput.
Gospode, jedva čekam vidjeti novi svet koji neće imati nedostataka! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)