“Svima ljubimcima božjim u rimu pozvanima da budu sveti.” (Rimljanima 1,7)
Zamislite! Vjernici u Rimu nisu samo bili pozvani već su bili pozvani da budu “sveti”. Na koga pomislite kad čujete riječ “svetac”? Posebnu osobu? Majku Terezu? Pojedinca koji je zbog vjere umro mučeničkom smrću? Junaka kršćanske vjere kao što je Pavao ili Petar?
Biblijski odgovor je sasvim različit. Osnovno značenje ove riječi je “odvojen”. Glavna je misao da su kršćani odvojeni za Boga. Ova riječ na grčkom jeziku podrazumijeva i svetost. Tako je svetac onaj koga je Bog odvojio za svetost.
Imenica “svetac” ima isti korijen kao i riječ “posvećenje”, što također znači biti odvojen za svetu uporabu. Tako je Bog u Starom zavjetu posvetio, odvojio Svetište u pustinji, Salomonov hram, levite i svećenstvo za sveti posao. Gospod je također rekao Mojsiju da Mu posveti cijeli izraelski narod (Izlazak 19,10). Zato je izraelski narod bio Božji starozavjetni narod svetaca.
Novi zavjet smatra svetima one koji vjeruju u Isusa kao spasitelja i Gospoda. Zato je Pavao mogao primijetiti da su čak i pojedinci u prilično nemirnoj korintskoj crkvi “pozvani da budu sveti” (1. Korinćanima 1,2). I ja sam pozvan. To je dobra vijest. Bog je i nas kao i Pavla u Rimljanima 1,1 pozvao i odgojio za svetu službu Njemu.
Mi smo u nekom smislu pozvani od nečega (od svjetovnih putova i načela). Ali još je važnija misao da je svaki kršćanin pozvan Bogu.
Božji sveci su Njegov narod. Odatle i naslov današnjeg razmišljanja. Ja sam sveti George iz Berrien Springsa. Vi ste možda sveti ………………… iz ……………….. ili sveta ……………….. iz ……………….. Ali svi imamo nešto zajedničko. Mi smo Božje sluge, mi smo odvojeni da činimo njegovu volju, mi smo pozvani i upućeni stazom Božjeg spasenja.
Kakav je moj odgovor?
Uzmi me danas Bože, i uporabi me sebi na slavu. Pomozi mi da budem kao Ti. Amen. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)