„On će me proslaviti, jer će od mojega uzeti, i javit će vam.“ (Ivan 16,14)
Sveti Duh nam je dan da nas povede Isusu. Njegov je posao da proslavi Isusa. Kad postanemo preokupirani Svetim Duhom i više smo zainteresirani za izlijevanje Duha nego za Isusa, već smo se udaljili od onoga čime bi Sveti Duh bio zadovoljan. To je zbog toga što Sveti Duh osvjedočava i svjedoči za Isusa. Kad god čujete da netko govori samo o Svetom Duhu i Njegovim natprirodnim djelima, a veoma malo o Isusu, odmah možete posumnjati, na osnovu Božje riječi, da u njemu djeluje pogrešan duh. To je zao duh, kao zao duh spiritizma i možete biti sigurni da taj duh ne želi čuti o uzdignutom Kristu.
Lažni je izraz duha onaj koji usmjerava pažnju na duha umjesto na Isusa Krista. Sveti Duh „neće od sebe govoriti“. (Ivan 16,13) Sveti Duh nas isto tako vodi i upućuje na istinu. „Kad dođe on, Duh istine, uvest će vas u svu istinu“ (stih 13). Mi ne moramo da ovisimo o svom slabom ljudskom shvaćanju u bilo kojoj situaciji. Sveti Duh je voljan odmah nam podariti božansko vodstvo, usmjeriti naše misli, sastaviti nam molitvu, razjasniti više podataka o Isusu i Njegovoj volji za nas. „Sudbina čovjeka nije u ruci njegovoj. Nikomu nije dano, da odredi korak svoj na stazi života“ (Jeremija 10,23). Mi nemamo mudrost da pravilno odaberemo u životu bez usmjeravanja Duha. A Sveti Duh nas vodi da razumijemo Božju volju za nas dok se oslanjamo na Njega.
Sveti Duh želi biti naš vodič ne samo u vođenju kršćanskog života, već i u svjedočenju. Može nam dati osjetljivost o kojoj Isus govori kad kaže da će se sa svakim s kim dolazimo u dodir javiti i prave riječi. Ne moramo se oslanjati na svoju vladstitu snagu, već moramo povjerovati Svetom Duhu da će nam dati svoju snagu da znamo „govorom krijepiti umorne“. (Izaija 50,4) Najčudesnija istina o načinu na koji je Isus svjedočio jeste da se oslanjao na silu iznad sebe da sazna kako doprijeti do drugih. Nije ovisio o svojoj vlastitoj mudrosti kao Bog, već nam je dao primjer Onoga koji je bio vođen i usmjeravan Duhom da dopre do ljudskih srca. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)