„I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: “To je put, njime idite”, bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo.“ (Izaija 30,21)
Ako promatramo sve prepreke koje se podižu na putu onih koji biraju da budu izgubljeni, jedna od velikih prepreka koja se može vidjeti jeste prepreka Svetog Duha (Vidi Ivan 16,8-13). Kada On dođe, pokazat će kome? Samo kršćanima? Koliko njih? Pokazat će svijetu, što je grijeh, što li pravednost, a što osuda.
Sveti Duh je onaj tihi tanki glas. On djeluje čak dok spavamo. Sveti Duh je prodro kroz tijelo velike ribe i obratio se Joni koji se nalazio u njenoj utrobi. Sveti Duh može preći sve granice i prepreke. On može prodrijeti u najtamniju džunglu, do najusamljenijih otoka. On stalno djeluje u privlačenju ljudi Bogu.
Viđao sam ljude koji su mahali pesnicom ka Bogu i tražili da ih ostavi. Čuo sam kada su se molili da ih napusti Sveti Duh. A povremeno je izgledalo da su takve molitve uslišene. Čak sam sretao mlade, gotovo djecu, od deset godina, koja su bila uvjerena da su učinila neoprostivi grijeh.
Želio bih objasniti zašto mislim da je veoma teško počiniti neoprostivi grijeh. To neće ostaviti otvorena vrata za razuzdanost i odugovlačenje na putu povratka. Ne, ako pogledamo sljedeću prepreku – brijeg koji se podiže, a izgleda kao lubanja. Nalazi se van zidova Jeruzalema. Na njoj su tri križa, a na srednjem od njih raširene su prijateljske ruke, još uvijek pružene svakome, ruke koje govore: „Koji dakle svojega vlastitog Sina nije sačuvao, nego ga je predao za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje!“ (Rimljanima 8,32)
Zar možete ravnodušno proći pored Golgotskog brijega? Čak i neznabošci imaju nejasno shvaćanje istine, da netko mora umrijeti da bi zauzeo mjesto grešnika. Povijest sa Golgote je ogromna prepreka koja se visoko podiže u nebo. Bog ne može oprostiti grijeh, ali zbog križa može oprostiti grešnicima. Kad netko jednom to upozna, kako može mimoići tu veliku prepreku i otići u propast? (Morris Venden, Djelotvorna vjera)