„A on zapovjedi: Ne primiči se bliže ovamo! Izuj obuću s nogu, jer mjesto na kojemu stojiš, sveto je tlo!“ (Izlazak 3,5)
Mojsije je četrdeset godina u pustinji napasao stada. To čak nisu bile ni njegove ovce – pripadale su njegovom tastu. Jednom kad je putovao kroz pustinju, ugledao je grm kako gori. Prišao je bliže ispitati tu pojavu. Gospodin mu je progovorio iz grma riječima: „Izuj obuću s nogu, jer mjesto na kojemu stojiš, sveto je tlo!“ Što je zemljište oko gorućeg grma činilo svetim? Možda ćete reći: Božja prisutnost. Ali zar Bog nije već bio sa Mojsijem ranije, dok je išao pustinjom, prije nego što se približio grmu? Da. U čemu je onda bila razlika? Sastojala se u tome što je Mojsije na poseban način shvatio da je Bog bio tamo. Isus je boravio na Zemlji trideset tri i po godine. Trideset godina proveo je u stolarskoj radionici.
Isus je, dok je radio kao stolar, shvaćao Božju prisutnost na tom mjestu, i stolarska radionica postajala je za Njega sveta zemlja. Svatko od nas danas Može shvatiti da bilo gdje radimo, bilo gdje provodimo svoje dane, to mjesto za nas može biti sveta zemlja, ako na tom mjestu shvatimo Gospodnju prisutnost.
Ne moramo ići u neki hram ili na neko sveto brdo da bismo tamo našli Božju prisutnost. On je uvijek s nama, i kad primjećujemo Njegovu prisutnost, tlo na kome se nalazimo postaje sveta zemlja. Ne čini nikakvu razliku da li smo pastir, kao Mojsije, stolar, kao Isus, nastavnik, službenik, domaćica ili trgovac. Ne čini nikakvu razliku da li je mjesto na kome radite „u pustinji“, (Izlazak 3,1), kao Mojsiju, ili među mnoštvom u gradu. Ured, dom, radionica mogu postati sveta zemlja kad shvatite da je Gospodin tu s vama. Svjedočenje za Krista je, potpunije rečeno, način života. Možda je najšire polje svjedočenja koje ćeš ikad imati ono na kome zarađuješ za život, jer na tom mjestu provodiš tako mnogo vremena. Ako posvetiš mjesto svog rada Gospodu, da ono bude sveta zemlja, On će na njemu biti prisutan. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)