“Ne reci u svom srcu: Tko će uzići na nebo? — to jest da dovede Krista; ni: Tko će sići u bezdan? — to jest da izvede Krista iz mrtvih! Pa što kanim reći? — Blizu je tebi riječ: u tvojim ustima i u tvom srcu.” (Rimljanima 10,6-8)
Ljudska bića imaju zanimljivu karakteristiku! Svi mi želimo imati ono što ne možemo a preziremo sve što izgleda odviše jednostavno ili besplatno. Mi se želimo boriti da steknemo ono što smatramo vrijednim.
Pamtim kada sam bio student i siromašniji od crkvenog miša. Volio sam odlaziti u antikvarijat i razgledavati knjige koje si nisam mogao priuštiti. Naravno, ponekad sam uspio naći deset dolara i zadovoljiti svoj “porok”. Ali često sam se morao zadovoljiti promatranjem onoga što je bilo iznad moje kupovne moći.
Onda je jednog dana došla kriza. Prisiljen na zatvaranje, antikvarijat je ostatak knjiga iz svog skladišta ponudio po cijeni od dvadeset pet centi po knjizi. Iznenada sam mogao kupiti knjige. Ali one su jednako tako iznenadno izgubile svoju vrijednost u mojim očima. Sada su bile bezvrijedne.
Ova ljudska osobina vrednovanja onoga što je skupo ili onih stvari za koje treba uložiti trud u materijalnom svijetu prenosi se i na duhovni. Kako su ljudi očarani sudjelovanjem u vjerskom hodočašću ili vojni, ili pak odricanjem od svih materijalnih dobara kako bi postigli neki duhovni cilj. Povijest je puna ovakvih pothvata.
Ako nam se kaže da se popnemo na nebo ili spustimo u dubinu, ili pokušamo ostvariti neko drugo veliko ljudsko postignuće, mi ćemo se oduševiti. To je žrtva — nešto čime se možemo ponositi, nešto o čemu možemo napisati knjigu, neko izvrsno svjedočanstvo koje se može ispričati pred crkvom. Ovakva su postignuća vrlo vrijedna u našim ljudskim očima.
Nasuprot tome, prihvaćanje Krista vjerom zvuči tako obično, bezvrijedno, kao nešto čime se ne možemo hvalisati.
Ali, Pavao kaže, upravo je ovaj obični put spasenja jedini put. Mi se ne moramo penjati na Mount Everest ili preplivati La Manche. Sve što trebamo učiniti jest prihvatiti Božji dar. On je blizu naših srca i umova. Sve što trebamo učiniti jest prihvatiti ga — danas. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)