„I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata, začujem gdje prvo od četiri bića govori glasom kao gromovnim: Dođi!“ (Otkrivenje 6,1)
Uvijek sam mislio da je dobro imati malo gotovine pri ruci za hitne slučajeve. Iako je opasno imati previše gotovine u džepu, jer to može prijatno iznenaditi lopove, nekoliko stotina dolara dobro dođe. Držao sam takvu gotovinu u kuverti u hladnjaku, u ormaru, i na nekim drugim mjestima. Trenutno vam nemam namjeru reći gdje upravo sada držim svoj novac!
Jednog sam se dana vratio kući s prilično dugog putovanja. Trebao sam popuniti svoj novčanik, jer se u međuvremenu prikupilo nekoliko računa koje je trebalo platiti. Otišao sam na mjesto na kome držim svoju kuvertu i izvadio je iz skrovišta. Međutim, nešto nije bilo u redu. Nije se pod prstima osjećala njegova debljina. Kada sam otvorio kuvertu, oblik i boja u njoj su me zaprepastili. Vidite, umjesto dobrih starih „zelembaća“, u njoj se nalazilo samo nekoliko priznanica. Jedna je govorila da je za rođendan plaćeno 20 dolara. Druga da je za doručak izdano 15 dolara. Treća da je za iznajmljeni film plaćeno 5 dolara. Sigurno ste shvatili o čemu se radilo. To me je podsjetilo na film u kome neki mladić nalazi u poštanskom sandučiću svog susjeda gomilu novca, pa ga onda počne trošiti ostavljajući samo komade papira s naznakom svrhe i svote. Kada se susjed vratio kući, otvorio je sandučić i u njemu našao samo gomilu nekorisnog papira.
„Što je ovo“, upitao je mladića.
„To su priznanice“, odgovorio je mladić. „Nemojte se brinuti, one vam kod mene vrijede kao i gotov novac!“
Nije potrebno ni reći da sam svoju djecu pozvao na odgovornost zbog nestanka moga novca. Njihov odgovor bio je veoma zanimljiv: „Tata, to nije tvoj novac, već naš novac! Mi smo samo kupili stvari koje su nam bile potrebne!“
Vidite, moja su djeca bila sasvim zadovoljna što su živjela od tatine zarade. Bio sam u iskušenju reći im da su me iskoristili, ali sam malo razmislio i zaključio da su, ipak, djelomično u pravu – makar za sada.
Moje iskustvo ilustrira nešto slično onome što se događa u Otkrivenju. Zahvaljujući svojoj smrti na križu, Janje može otvoriti knjigu, svitak, i postarati se za sve što je neophodno za otkupljenje grešnika. Mene spasenje ništa ne košta, ali Njega košta sve! U smislu: „Njegov novac je i naš novac!“ Zaista je dobro imati kralja kao oca!
Gospode, pomozi mi da uvijek imam na umu da sve što imam potječe od Tebe, da je sve to plod Tvoje žrtve na križu! Želim biti pažljiv i zahvalan za Tvoje darove. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)