„A svima reče: Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme na sebe križ svoj svaki dan i neka tako ide za mnom!“ (Luka 9,23)
Isus je rekao: „Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče…“ Čega? „SEBE“. Ponekad na ovom mestu čitamo druge pojedinosti. Neka se odreče ovoga ili onoga, ove navike ili one stvari. Obično sam mislio da mi križ onemogućava da činim nešto što sam volio. Čuo sam i druge koji su to isto mislili. To nije ono o čemu Isus ovdje govori. Ne. Križ znači odreći se sebe. Neka se odreče sebe i uzme križ svoj i ide za mnom.
Podčinjavanje je podčinjavanje svoga „ja“, odricanje od sebe samog. Zbog toga često pogrešno razumijevanje podčinjavanja vodi ka izbjegavanju ili zamjeni nečeg lažnog za pravo. Ako sam dovoljno veliki i jak, i imam dovoljno moralne snage i kičme da se odreknem ovog ili onog, mogu se varkom uvesti u zaključak da sam se pokorio. Istina može biti da sam uradio upravo suprotno. Ako smatram da moram pokoriti svoje pušenje i uspijem sam prestati pušiti, bez Božje sile, mogu stvoriti atmosferu koja će mi donijeti prokletstvo. Zašto? Mogu živjeti nešto duže bez raka na plućima, ali za vrijeme dok živim duže, ja ću pripisivati slavu, čast i zasluge sebi zbog toga što sam to postigao i uspio, želeći nagradu za svoja postignuća. Da li je to moguće?
Istina je da i odvojen od Isusa mogu se odreći pušenja ili pića, naravno samo izvana. Unutra ja ostajem isti. Križ nije odbijanje činiti nešto što bismo voljeli. To je odricanje od sebe. Križ moramo uzeti, koliko često? Jednom na početku kršćanskog života? Ne, svakodnevno. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)