“Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov.” (Rimljanima 8,9)
“Ali!”
Pavao je u prethodnim redcima govorio o onima koji tjelesno razmišljaju, onima čiji je um usredotočen na sadašnji svijet. “Ali” nisu svi u tom taboru. Oni koji su “u Duhu” stoje nasuprot onima koji su u tijelu. Pavao je toliko svjestan ovog predmeta da i dalje tvrdi kako oni koji “nemaju Kristova Duha” ne pripadaju Njemu, nisu kršćani.
U ovom retku susrećemo dvije važne istine o Svetom Duhu. Prvo, svaki kršćanin (a ne samo član crkve) ima dar Duha Svetog. Upravo je to Isus naučavao tijekom noćnog razgovora s Nikodemom: “Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko. Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je.” (Ivan 3,5.6)
Prema Pavlu, grijeh prisutan u mislima obilježava one “u Adamu” (Rimljanima 7,17.20), a prisutnost Božjeg Svetog Duha obilježje je kršćana. Isus u Ivanu 14,16.17 opisuje ovu prisutnost Duha u mislima riječima: “Ja ću moliti Oca” da vam pošalje Svetog Duha, “Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama.” Zbog ove prisutnosti u mislima Pavao naziva naša tijela “hramom Duha Svetoga” (1. Korinćanima 6,19).
Sveti Duh je Božji dar svakom istinskom kršćaninu. Naravno, osim dara Duha za sve kršćane tu su i posebni darovi ili talenti darovani pojedincima za posebne službe. Ali njih ne smijemo zamijeniti s prisutnošću Duha u svakoj osobi koja vjeruje u Krista. Druga važna misao koju treba primijetiti u Rimljanima 8,9 u vezi s Duhom jest primjena ovog retka na nauk o Trojstvu. Ovaj redak ne govori samo naizmjenično o Duhu kao “Kristovom Duhu” i “Božjem Duhu”, već govori o povezanosti nebeskog Trojstva i njihovoj povezanosti u radu za ljudska bića. Radosna vijest je da sve osobe u Trojstvu međusobno surađuju za naše spasenje. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)