„Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i čist!” A lan – pravedna su djela svetih.“ (Otkrivenje 19,8)

Pojam „pravda svetih“ pojavljuje se samo dva puta u Knjizi otkrivenja. Prvi put se pojavljuje u tekstu iz Otkrivenja 15,3.4. koji govori o Božjim pravednim djelima. Svi se narodi na kraju povijesti klanjaju pred Bogom, jer se „očitovahu pravedna djela“ Njegova. Međutim, u Otkrivenju 19,8 govori se o pravdi (pravednim djelima) svetih. Mislim da je apostol Ivan želio da čitatelj Otkrivenja otkrije vezu između Božje pravde i pravde svetih.

Želeći ohrabriti svoga sina na vježbanje klavira, majka ga je odvela na koncert čuvenog glazbenika Paderewskog. Pošto su sjeli na svoja mjesta, majka je u publici vidjela svoju poznanicu i otišla je pozdraviti. Koristeći priliku ispitati čudesa koncertne dvorane, dječak je ustao i otišao do vrata na kojima je pisalo „Zabranjen ulaz!“ Kada su se svjetla pogasila kako bi započeo koncert, majka se vratila na svoje mjesto  ustanovila da joj nema djeteta.

Iznenada, zavjesa se razdvojila i reflektori su se usmjerili prema koncertnom klaviru. Užasnuta, majka je ugledala svog sina kako sjedi za klavirom i bezbrižno jednim prstom nabada melodiju. U tom je trenutku ušao i veliki glazbenik, brzo prišao klaviru i prošaptao dječaku: „Nemoj prestati! Nastavi svirati!“ Nagnuvši se naprijed, Paderewski je pružio svoju lijevu ruku i počeo svirati pratnju. Uskoro se i njegova desna ruka pružila s druge strane dječaka, koja je dodala i melodiju. Zajedno su stari majstor i mali početnik preobrazili ono što je moglo biti velika smetnja u prekrasno stvaralačko iskustvo. Publika je bila toliko zadivljena da se više nitko nije mogao sjetiti što je veliki glazbenik te večeri još svirao.

Možda se isto to događa, kada se sretnemo s Bogom. Ono što sami možemo postići jedva je vrijedno spomena. Pokušavamo najbolje što možemo, ali rezultat nije uvijek prijatna glazba. Ali, kada se umiješa ruka velikog Majstora, kada nam On šapne na uho: „Nemoj prestati! Sviraj dalje“, sve se mijenja. Bog ponekad poziva one koje je već osposobio, ali mnogo češće osposobljava one koje je pozvao.

Gospode, često mi se ini kako ništa ne ide kako treba, sve dok se Ti ne umiješaš. Hvala Ti što me podsjećaš da svaki uspjeh, koji postignem u životu, postaje stvarno veliki tek zahvaljujući sili koju si dodao mojim skromnim naporima. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)