„Poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!“ (Otkrivenje 14,7)

Posljednji dio teksta iz Otkrivenja 14,7 sadrži dio teksta četvrte zapovijedi. „Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.“ (Izlazak 20,11) Pažljivo istraživanje pokazuje kako sličnost s tekstom iz Dekaloga, s tekstom četvrte zapovijedi nije slučajna. Tijekom posljednjih dana povijesti ove Zemlje, kada se sve nalazi na kocki, Bog poziva ljude da obrate pažnju na zapovijed o danu odmora. Ima li to ikakvog smisla? Nije li to pomalo samovoljno s Njegove strane? Evo što je meni pomoglo prilikom suočavanja s tim problemom:

Zamislite zemlju (recimo neki topli kutak na Antarktici) u kojoj ljudi imaju kulturu koja se razlikuje od naše. Svaka žena može uzeti sebi po 60 muževa. One razgovaraju sa svojih 60 muževa tako što prave ljudski lik i onda svoje poruke izgovaraju pred tim likom. Napravio ju svih 60 imena prilikom, onda grade oltar, Pale svijeće i stavljaju plodove pred lik. Zamislite zatim da posjetim Antarktiku kao turista, zaljubim se u jednu od tih žena i ponudim joj brak. Pošto ona pristane, počnem joj objašnjavati koliko se život u mojoj kulturi razlikuje od života u njihovoj.

Prije svega, kažem joj, da ću biti njen jedini muž. Drugo, svaki put kada poželi razgovarati sa mnom, treba me samo pozvati preko mobilnog telefona. Ja ću joj uvijek biti na raspolaganju, bez obzira čime se bavim. Dvadeset i četiri sata dnevno ću joj biti na raspolaganju. Treće, kažem joj da sam u mjestu u kome živim vrlo poznat i moćan čovjek. U stvari, tako sam moćan i bogat da može otići u bilo koju trgovinu i zatražiti što god hoće u moje ime i dobiti će sve što zatraži.

I konačno, svakog tjedna, jedan dan ćemo zajedno provoditi naše posebno vrijeme. Tijekom ta 24 sata ja ću biti s njom i ona sa mnom i ništa neće narušavati naše zajedništvo.

“Nema problema, zvuči fantastično”, odgovara ona. Ali, odmah kaže kako se želi posavjetovati sa svojim bračnim savjetnikom.

“Tvoji uvjeti su veoma teški”, kaže nakon nekog vremena. “Umorna sam od tvojih uvjeta. Želim se vratiti svom kipu, imati još muževa i promijeniti dan našeg susreta. Međutim, želim zadržati tvoje prezime, jer ću ga dobro iskoristiti svaki put kada nešto poželim ili kada se nađem u nekoj nevolji.”

Što bih na to rekao svojoj zamišljenoj ženi? Da li bih i dalje bio spreman položiti svoj život za nju, iako je ranila moje srce svojim kršenjem bračnog obećanja? Hoću li joj dozvoliti da ide svojim putem? Ili ću nastaviti ići za njom, iako je otišao s drugim čovjekom, iako nikada ne dolazi na naše sastanke u ugovoreno vrijeme, iako me nikada ne poziva mobilnim telefonom koji sam je stavio na raspolaganje? Zar je naš tjedni dan susreta s Bogom zaista tako naporan da ne možemo poštovati to pravilo?

Gospode, pomozi mi da Tebe stavim na prvo mjesto čak i u svom dnevnom i tjednom rasporedu. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)