„I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe. I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim.“ (Otkrivenje 21,11.12)
Ovaj prizor na prvi pogled zaista djeluje zastrašujuće. Svi stanovnici Zemlje – veliki i mali, bogati i siromašni, jednoga će dana biti pozvani na obračun. Ništa neće ostati skriveno – sve će jednoga dana izaći na vidjelo. To je snažan poticaj za nas da živimo pravilnim životom.
Mi govorimo o odgovornosti. Odgovornost znači dozvoliti i drugima da nam pomognu kako bismo pazili na sebe. To znači da se nikada sami ne morate suočiti s problemima. Naći će se već netko tko će vas ohrabriti i pomoći vam kako bi ostali na pravom putu. Bog nam u tom smislu stalno stoji na raspolaganju. Međutim, za mnoge ljude već i sam pojam odgovornosti pred Bogom služi kao dovoljna pobuda. Njima je potrebna prava osoba od krvi i mesa koja će paziti na njih.
Ovakva odgovornost može dobiti mnoštvo oblika. Jedan od njih je grupa za podršku, nešto slično Anonimnim alkoholičarima koja zahtjeva od svakoga reći istinu i koja ih podržava kada govori istinu. Prava se čuda događaju u takvim grupama. Kada naučite o svojim manama i borbama otvoreno govoriti, počinjete osjećati snagu za borbu s problemima s kojima se prije toga niste usuđivali suočiti. Znajući da svoj izvještaj morate podnijeti grupi, vi se borite protiv svoje uobičajene lijenost i ili nemoralnog ponašanja. Odgovornost je, dakle, veliki poticaj za pravilan način života.
Imam ovdje i prijedlog za hrabre! Imate li nekog pravog prijatelja? Nekoga kome vjerujete, tko vas voli i kome je iskreno stalo do vas? Nekoga tko nikada ne bi mogao pretrpjeti vidjeti vas ranjenog? Otiđite tom prijatelju i otkrijte mu svoju želju za promjenom svog života. Recite mu da ćete biti potpuno otvoreni i pošteni prema njemu i zahtijevate isti odnos prema sebi i od njega.
To je zaista zastrašujuće zar ne? Da, samo ja ne mogu živjeti bez toga. Imam tri bliska prijatelja, osim, naravno, moje supruge (jedan od njih je bijelac, drugi Amerikanac afričkog porijekla, a treći španjolskog). Znam da me ta tri čovjeka vole. Oslanjajući se na njihovu ljubav, dao sam im pravo suočiti me sa svojim manama kada god u mom ponašanju uoče nešto negativno. Kada god se sastanemo, pravimo duge šetnje i otvaramo najiskrenije dubine svoga srca jedni drugima.
Biblija kaže da nam ništa ne može biti korisnije od udarca prijatelja (Izreke 27,6). Ni jedan prijatelj nije nam vjerniji od onoga koji nas toliko voli da nam istinu kaže u lice.
Gospode, želim se u svemu ponašati odgovorno pred Tobom. Upotrebi moje prijatelje kako bi me usmjerili prema pravoj namjeri koju imaš sa mnom u mom životu. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)