“Zato ne sustajemo, nego ako se naš vanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dana u dan. Jer naša sadašnja i časovita lagana nevolja donosi nam izobilnu vječnu slavu, koja sve nadvisuje, nama, koji ne gledamo na ovo, što se vidi, nego na ono, što se ne vidi, jer je ovo, što se vidi, za vrijeme, a ono, što se ne vidi, vječno.” (2. Korinćanima 4,16-18 – Šarić)
Budući da se velik dio progona kršćana diljem svijeta provodi u udaljenim područjima, nemoguće je točno znati koliko je ustvari kršćana progonjeno zbog svoje vjere. Neke procjene idu čak do 200 milijuna ljudi u 60 zemalja. Također se procjenjuje da mnoge tisuće kršćana svake godine budu mučenički ubijeni.
Dječak po imenu Petar živio je u zemlji koju je preuzela komunistička vlada. Majka i otac su mu bili kršćani. Bilo je zabranjeno razgovarati s drugima o Bogu, ali Petrovi roditelji su to i dalje činili. Na kraju su uhvaćeni i stavljeni u zatvor.
Petar je zatim poslan u poseban logor gdje su ga učitelji pokušali naučiti da zaboravi na Boga. Ostala su djeca surađivala sa svojim učiteljima, ali Petar nije htio ostaviti po strani svoja uvjerenja. Ostala su ga se djeca su klonila i ismijavala ga. Odvojen od svoje obitelji i usamljen, molio je za pomoć. Svakoga dana Bog mu je davao snagu da se odupre “treningu”.
Uz Isusa kao svog najboljeg prijatelja koji mu je davao snagu, Petar je ostao vjeran pod ekstremnim pritiskom. Napokon je kamp za obuku odustao od njega i poslan je natrag svojoj obitelji.
Zbog svoje snažne vjere u “ono što se ne vidi”, Petar nije odustao od svoje vjere. A budući da je mnogo bolje upoznao Isusa kroz svoje progonstvo, njegova je kušnja postala blagoslov. (Amazing Facts Daily Devotional)