„Pavao… pozvan za apostola.“ (Rimljanima 1,1 )
Jeste li ikada razmišljali o značenju riječi apostol? Ili je to još jedna riječ koju rabimo ne znajući njeno pravo značenje? Rječnik definira ovu biblijsku riječ kao “onaj koji je poslan”.
Ali apostol nije bilo koji kršćanin koji je nekamo poslan niti je to isto što i učenik. Naprotiv, apostol u Bibliji je učenik s velikim autoritetom. Prema Djelima 1,15-26 apostol je onaj koji je osobno poznavao Gospoda Isusa Krista i bio svjedok “njegova uskrsnuća” (21. redak). Osim toga apostol je učenik koji je primio poziv “ne od ljudi, niti po kojem čovjek,u već po Isusu Kristu i Bogu Ocu” (Galaćanima 1,1).
Pavao iznova tvrdi da ga je Bog pozvao da bude apostol (vidi, na primjer, 1. Korinćanima 1,1; 2. Korinćanima 1,1).
Stvarno! Vidite li ovdje problem? Možda i proturječnost?
Pa moram prvo kaže da je on “rob”. A onda izjavljuje da je apostol. Prvi izraz izražava veliku poniznost kojom se izražava Pavlov osjećaj osobne beznačajnosti. Drugi izraz opisuje veliki autoritet – takav autoritet da je Pavao mogao tvrditi da je jednak učenicima koje Isus izabrao dok je bio na Zemlji.
Pavlova tvrdnja da je apostol u nekom se smislu slaže s tvrdnjom da je Božji rob budući da i Stari zavjet Jošuu i ostale proroke naziva “Božjim robovima” (Jošua 24,29; Amos 3,7). Tako se Pavao, opisujući sebe i kao slugu i apostola, smješta u niz proroka. Zato je Pavao mogao tvrditi: „Evanđelje koje sam propovijedao nije ljudska stvar, niti ga ja primih niti naučih od nekog čovjeka, već objavom Isusa Krista.“ (Galaćanima 1,11.12)
Pavao nije sumnjao da je njegova poruka od Boga. Jesmo li spremni za tu poruku? Jesmo li spremni dopustiti da Božja autoritativna riječ progovori našim srcima i umovima? Jesmo li posebno spremni za Poslanicu Rimljanima koja sadrži savjet za gotovo svaki vid našeg religijskog iskustva i svakodnevnog života? Molimo se da budemo otvoreni za Božju riječ i volju dok hodamo s Pavlom kroz odaje njegove Poslanice Rimljanima. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)