“Jer nikoga neće opravdati pred njim vršenje Zakona. Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha.” (Rimljanima 3,20)
Postoji nešto, važnije od svega, što Božji zakon ne može za nas učiniti. On nas ne može spasiti. Pavao naglašava da zakon nije tu da bi nas opravdao, već da bi nam pokazao gdje smo pogriješili. “Ja sam grijeh upoznao samo po Zakonu.” (Rimljanima 7,7)
Jakov uspoređuje zakon s ogledalom (Jakov 1,23-25). Prije no što krenem na posao, odlazim pred ogledalo da vidim što nije u redu s mojim licem i mojom kosom. Ogledalo mi kaže da nisam potpuno spreman za izlazak pred ljude, jer još ima ostataka doručka na mom licu ili je moja kosa još neuredna.
Uloga ogledala je da mi pokaže ono što trebam popraviti. Naoružan tim znanjem mogu uzeti sapun ili češalj. Ja ne mogu brisati ogledalo da bih oprao svoje lice, niti ogledalom mogu očešljati kosu. Uloga je ogledala jedino u tome da mi pokaže što trebam učiniti.
Tako je i s Božjim zakonom. Kad se usporedim s Božjim zakonom, vidim da imam problema. Međutim, zakon ne može ukloniti te probleme. On ima drugu ulogu: pokazati mi da sam grješnik. Zakon upozorava na moje probleme i potrebe, ali ih ne rješava. Pavao je u pravu kada nam kaže da je Božji zakon svet i pravedan i dobar (Rimljanima 7,12). Međutim, isto je tako u pravu kada ističe: “Znamo pak da je Zakon dobar za onoga tko se njime ispravno služi.” (1. Timoteju 1,8)
Svakako da nas začuđuje činjenica da se Božji zakon može upotrebljavati pravilno i nepravilno. Jedna od najvećih kušnji za ljudski rod je da se Božjim zakonom služi nepravilno. Zapovijedi nisu ljestvice koje vode na Nebo. Međutim, one nas podsjećaju na potrebu da nađemo takve ljestvice. Prekršeni nam zakon govori da smo izgubljeni kao grješnici. Kad bi prekršeni zakon bio sve što imamo, bili bismo najbjednija stvorenja u svemiru. Međutim, zakon upućuje na Isusa i na pravo rješenje svih naših problema. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)