„Ako vršimo njegove zapovijedi, po tom znamo da ga poznajemo.“ (1. Ivanova 2,3)
Činiti Božju volju! To je lakše kazati nego učiniti; lakše obećati nego ispuniti. Lijepe riječi nikada ne mogu biti zamjenom za dobra djela.
Biblija poznaje samo jedan dokaz ljubavi, a to je poslušnost. Bilo bi licemjerno kazati da volimo nekoga, a onda se okrenuti i činiti djela koja slamaju srce te osobe, zar ne?
Mnogi među nama su nekada, dok su bili djeca, govorili svojoj majci: „Mama, ja te volim!“ A ponekad su se i naše majke smiješile i govorile tiho: „Voljela bih da mi to pokažeš i svojim ponašanjem.“
Tako je i s našim ponašanjem prema Bogu. Vrlo ga često priznajemo svojim usnama, dok ga se odričemo svojim djelima. Jedan pronicljivi pisac je napisao: „Nije teško recitirati kredo, ali je teško u životu pokazati kršćansku vjeru. Vjera bez djela suproti se sama sebi, a vjera bez poslušnosti je potpuno nemoguća.“
Jedna od mojih omiljenih biblijskih priča je priča o dva sina. Danas ćemo je čitati iz jednog dinamičnog prijevoda:
„Neki je čovjek imao dva sina i pristupi prvom pa mu reče: ‘Sinko, hajde i radi danas u vinogradu!’ On mu odgovori: ‘Idem, gospodaru’, ali ne ode. Tada pristupi drugom pa mu isto tako reče. On mu odgovori: ‘Neću.’ Kasnije promijeni odluku i ode. ‘Koji je od dvojice izvršio očevu volju?’ ‘Posljednji’, odgovore. Reče im Isus: ‘Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pred vama su na putu u kraljevstvo nebesko. Dođe, naime, Ivan k vama putem pravednosti: vi mu ne vjerovaste, a vjerovahu mu carinici i bludnice. A vi, videći to, niste se poslije pokajali, tako da bi mu vjerovali.“ (Matej 21,28-32)
„Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca.“ (Matej 7,21) (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)