“Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost — jer je ostavio nekažnjene prošle grijehe u vrijeme Božje strpljivosti.” (Rimljanima 3,25)
Ovo je zanimljiv redak jer ga nijedan prijevod ne prevodi kao Karadžićev koji kaže da će Bog osigurati “svoju pravdu oproštenjem pređašnjih grijeha”. Brojni vjernici u devetnaestom stoljeću čitali su ove riječi i zaključili da se opravdanje po vjeri odnosi na prošle grijehe, ali da sadašnje dužnosti moraju sami vršiti. Njihovo pogrešno razumijevanje navelo ih je na zaključak da su svi grijesi učinjeni prije obraćenja opravdani vjerom, a da se otad opravdavaju djelima.
Ovaj redak u svom kontekstu nema ovo značenje. Sjećate se da se on bavi Božjom pravdom. Pavao nam kaže da je Kristova smrt na križu pokazala da je Bog pravedan. Ili, točnije, da je On pravedan što nije odmah kaznio grešnike u starozavjetno vrijeme, i ta se misao jasno očituje u svim prijevodima koje sam ispitao osim Karadžićevog. Tako prijevod New American Standard Bible prevodi ovaj redak ističući da je Kristova smrt na križu “bila očitovanje Njegove pravde jer je Bog u svojoj strpljivosti ostavio nekažnjenim prije učinjene grijehe”.
Ovo je prekrasna istina. Bog je rekao Adamu i Evi da će onoga dana kada budu jeli zabranjeno voće umrijeti (Postanak 2,17). Ali oni nisu odmah umrli. Bog im je zbog svog strpljenja darovao cijeli život u kojem su mogli otkriti Njegovu milost. On je na sličan način trpio Izraelce u Mojsijevo vrijeme dajući im žrtveni sustav kao ilustraciju milosti, pokazujući da pomoć stiže u Janjetu koje će umrijeti jednom za sve. Bog nije odmah djelovao protiv grijeha jer je znao da će poslati Krista i da će samo smrt zadovoljiti kaznu za grijeh. Ova smrt nije bila samo za one rođene poslije križa, već za cijeli ljudski rod od početka zemaljskog života.
Bog se nije promijenio. On još uvijek grešnicima nije dao zasluženu “nagradu”. Naprotiv, On nam kao i u slučaju Adama i Eve još uvijek pruža ruku milosti. Gospod “strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju” (2. Petrova 3,9). (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)