„Ako se tko ponovo ne rodi, ne može vidjeti kraljevstva Božjega.“ (Ivan 3,3)
Mnogi ljudi koji su u prošlosti dolazili Kristu smatraju da njihovo dolaženje nije bilo ni potrebno, jer podčinjavanje Kristu nije bilo trajno. To je jedna od veoma krupnih nedoumica danas u kršćanskom svijetu. Postoje tisuće ljudi koji su došli Isusu sa osjećanjem velike potrebe, a kasnije su se razočarali, jer je iskustvo „obraćenja“ počelo blijediti. Moguće je iskreno prihvatiti Krista i odreći se sebe za vrijeme bogoslužja, ali i prepustiti da to iskustvo umre zato što oko njega nismo ništa učinili. Da bismo rasli u kršćanskom životu moramo naučiti kako da se obraćamo svakog dana.
Obraćenje je nešto više od toga da se Bogu jedanput kaže“Da“. Kad se netko tjedan za tjednom budi i otkriva da još uvijek ima iste probleme, slabosti i strahovanja, nalazi se u iskušenju pomisliti da se obraćenje i nije dogodilo. Misli da može čekati sljedeću evangelizaciju, probuđenje, poziv sa propovjedaonice da bi se ponovno obratio. On ne shvaća da sotona često djeluje sa mnogo nastojanja baš na onoga za koga vidi da dolazi Kristu. Sotona se baš naročito trudi tada; više nego ikad ranije. Stvari mogu poći nagore u periodu poslije obraćenja. Može biti više iskušenja, više nevolja i više poraza nego prije odluke da se služi Bogu.
Da li ste vidjeli kako se to događa? Sotona isprobava sve što zna da bi nas naveo da odustanemo i zaboravimo Boga. Ako obraćenje nije iznenadna pobjeda, mir, sloboda od grijeha i iskušenja, što je onda ono u stvari?
Obraćenje je natprirodno djelovanje Svetog Duha na ljudskom srcu koje uzrokuje promjenu stava prema Bogu i stvara novu sposobnost da upoznamo Boga – sposobnost koju nismo imali ranije. Obraćenje je Božje djelo a ne naše. Kad smo ponovno rođeni, mi umjesto da budemo protiv Boga prelazimo na stranu Njegovih prijatelja. Sada imamo težnju za duhovnim istinama koje su nam izgledale strane dok smo bili u neprijateljstvu sa Bogom. To nije kraj, isto kao što tjelesni rast nije kraj tjelesnog života. To je samo priprema za početak kršćanskog života. To je samo prvi udisaj. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)