„Približite se k Bogu, pa će se i on približiti k vama! Grešnici, operite ruke! Vi s razdijeljenom dušom, očistite srca!“ (Jakov 4,8)
„Približite se k Bogu.“ Kako? Potajnim, ozbiljnim ispitivanjem svojeg srca; djetinjim, od srca poniznim oslanjanjem na Boga otkrivajući Isusu sve svoje slabosti, priznajući mu sve svoje grijehe.
Mi se ne možemo približiti Bogu, ne možemo gledati Njegovu ljepotu niti shvatiti Njegovo milosrđe ako ne postanemo svjesni svojih mana i ne budemo ispunjeni željom da se uspnemo više. „I on će se približiti vama!“ Gospodin će se približiti onima koji svojoj braći priznaju zla koja su im učinili, a onda dođu k Bogu u poniznosti i skrušenosti.
Onaj tko postane svjestan opasnosti koja mu prijeti treba biti budan ako ne želi ožalostiti Svetoga Duha i onda odlutati od Boga zato što zna da Bogu nije po volji njegovo ponašanje.
Koliko je bolje i sigurnije približiti se Bogu tako da čisto svjetlo koje sja iz Njegove riječi može izliječiti rane koje je grijeh zadao našoj duši. Što smo bliže Bogu, to smo sigurniji jer se Sotona plaši Božje prisutnosti i mrzi je. Približite se Bogu molitvom, razmišljanjem, čitanjem Njegove riječi. Kada se On približi vama, uzdignut će zastavu nasuprot neprijatelju. Ohrabrimo se jer neprijatelj ne može proći pokraj te zastave.
Ako se približimo Bogu, zar ne vidimo kakve će to posljedice imati? Zar ne vidite da ćemo se tada približiti i jedni drugima? Mi se ne možemo približiti Bogu i prihvatiti isti križ ukoliko naša srca ne budu sjedinjena savršenim vezama jedinstva kao odgovor na Kristovu molitvu da budemo jedno kao što je On jedno sa svojim Ocem. I zato ćemo se truditi duhom, razumom i vjerom da budemo jedno, da bi se Bog mogao proslaviti u nama kao što se proslavio u svojem Sinu i da bi nas volio kao što je volio svojega Sina.
Duša koja voli Boga, dobiva snagu od Njega stalnom vezom s Njime. Kada duša stekne naviku da razgovara s Bogom, slomit će se sila Zloga jer Sotona ne može prebivati u blizini duše koja se približila Bogu. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)