„Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni.“ (Otkrivenje 3,4)
U hebrejskom jeziku, izraz “hoditi” predstavljao je metaforu za ukupno iskustvo svakodnevnog života. Naš karakter je ukupna suma načina na koji “hodimo” iz dana u dan. Crkva u Sardu je kao cjelina imala neke ozbiljne nedostatke, ali je u njoj, ipak, bilo nekoliko vjernika čiji karakter je svjedočio da će jednog dana biti s Isusom u vječnosti.
U starom gradu Jeruzalemu možete izračunati starost pločnika ili stepenica po dotrajalosti kamena. Uzimajući u obzir tvrdoću većine stijena, iznenađuje da nakon nekoliko stotina godina neprekidnog trenja između kamena i sandala mogu nastati brazgotina i udubljenja u granitu, peščaru, mramoru i drugim vrstama kamena koji se upotrebljava za popločavanje prolaza. Svaki put kad noga klizne po pločniku odvajaju se mikroskopske čestice s njegove površine. Desetine tisuća takvih dodira ostavljaju trajna oštećenja.
Moje omiljeno mjesto za promatranje ove pojave predstavlja nedavno otkriveno stepenište ispod južnog zida na brežuljku na kome se uzdizao Hram. Tu se nalazio glavni ulaz u Hram s južne strane. Hodočasnici koji su dolazili iz Betlehema, Betsaide ili Hebrona penjali su se tim stepenicama do vrata koja su vodila do predvorja za neznabošce, odakle je Isus istjerao trgovce. Iako su vrata koja su vodila u područje Hrama već dugo zazidana, arheolozi su nedavno otkrili stepenište koje je vodilo prema njima. Sjedeći na tim stepenicama možete promatrati Grad Davidov (prvobitni grad) koji se spušta prema Siloamskoj banji i djelomično pokriva i sadašnje arapsko selo Silvan. Mogu se vidjeti i brda koja Jeruzalem odvajaju od Betlehema.
Pošto je stepenište otkriveno u veoma oštećenom stanju, stručnjaci su obnovili njegov dio novim kamenom, tako da posjetitelji mogu steći utisak kako je to vjerojatno izgledalo u Isusovo vrijeme. Međutim, između novog kamena nalaze se ostaci starog pločnika koji su izdržali prolaz bezbrojnih nogu u razdoblju dužem od tisuću godina. Uzbudljivo je hodati ili sjediti na tom kamenu i zamišljati kako su Isus i Njegovi učenici prolazili istim putem.
U suvremenom svijetu u kome je stalna promjena postala pravilo, korisno je sjetiti se da su drugi njime prolazili prije nas. Nekada usamljeni na svom putu, možemo zatražiti od svojih pomagača i vodiča da nam pomognu prebroditi najteže trenutke. A iznad svega, snažno ugažene stepenice, koje vode prema Bogu nalaze se pred nama svakoga dana u Bibliji. Kada otvorimo prastaru Riječ i poslušamo njen glas, možemo pronaći čvrsto tlo za svoje noge.
Gospode, otvori mi um da mogu naučiti i prihvatiti nešto vrijedno od svakoga s kime se srećem na svom putu! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)