“Lakše da prođu nebo i zemlja nego da propadne jedna kovrčica iz Zakona.” (Luka 16,17)
Pa, što onda činiti sa zakonom? Kako se trebam kao kršćanin odnositi prema mnoštvu propisa u Mojsijevim knjigama? Proučimo te zakone, vrstu po vrstu!
Prva grana Mojsijevih zakona su građanski propisi, namijenjeni Izraelu kao državi. Međutim, sada više ne postoji izraelska teokratska država kojoj je Bog na čelu. Negdje pri kraju svoje službe, sam je Isus istaknuo da će na tom području doći do promjene: “Tako će vam se – velim – oduzeti kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji rađa njegovim rodom.” (Matej 21,43) Ta nova Božja država je sada kršćanska Crkva. I stoga što više nema teokratske izraelske države, Mojsijevi su se građanski zakoni ispunili.
Drugo, primijetili smo da obredni propisi simbolično opisuju život i smrt Isusa Krista i Njegovu službu u nebeskom svetištu.
Jedan se dio tih simbola ispunio, a drugi se tek ispunjava. Po novozavjetnoj definiciji, kršćanin je onaj koji prihvaća Krista kao svoju žrtvu paljenicu i kao svoga svećenika. Prema tome, obredni se zakon i dalje odnosi na nas, ne tako što bismo i dalje prinosili žrtve i prinose, već tako što svakoga dana iznova prihvaćamo Njegovu žrtvu za naše grijehe i Njegovu službu u nebeskom svetištu.
Treće, moralni zakon, izražen Isusovim velikim zapovijedima o ljubavi i protumačen riječima Deset zapovijedi, i danas je temelj moralnog poretka u svemiru. Po svojoj naravi, Božji moralni zakon je nepromjenjiv. On treba biti zapisan u našem srcu, tako da može utjecati na svaku našu misao i na svako naše djelo. Upravo zbog važnosti Božjeg moralnog zakona, Isus je održao veliku propovijed o njegovoj ulozi u životu svakog kršćanina (Matej 5,20-48). (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)