“Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti.” (Psalam 71,9 — DK)
David se molio Bogu da ga ne ostavi pod starost. Zašto se tako molio? …
David je primijetio da neki kao da gube vlast nad sobom kad ostare, iako su u muževnim godinama živjeli pravednim životom. Sotona se umiješao i upravljao njihovim umom učinivši ih nespokojnima i nezadovoljnima. Vidio je da su mnogi stari ljudi izgledali kao da ih je Bog napustio i izlagali su se podsmijehu i pogrdama svojih neprijatelja.
David je bio duboko ožalošćen; uznemireno je očekivao vrijeme kad će on ostarjeti. Bojao se da će ga Bog napustiti i da će biti isto tako nesretan kao drugi stari ljudi čiji je život bio pred njegovim očima, pa će biti izložen pogrdama Gospodnjih neprijatelja. Pod ovim teretom on se usrdno molio: ‘Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me!’ (Ellen G. White, Borba i hrabrost)