„Odgovorih mu: ‘Gospodine moj, ti to znaš.’ A on će mi: ‘Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.’“ (Otkrivenje 7,14)

U originalnom jeziku riječ prevedena kao „nevolje“ (tlipseos) ima mnogo šire značenje od progonstva i mučeništva. Ona obuhvaća i zamisli kao što su „nevolja“, „stres“, „teške okolnosti“ i „patnje“. Mnogi su pretpostavljali da „nevolja velika“ predstavlja jedan događaj u posljednjim danima zemaljske povijesti. Međutim, jedan od nebeskih starješina objašnjava Ivanu da veliko mnoštvo iz Otkrivenja 7,9. predstavlja one koji su „došli“ iz nevolje velike. Bez obzira što taj izraz u tekstu znači, on ukazuje na ono što se počelo događati već u Ivanovo vrijeme i što će se nastavljati u razdoblju cijele kršćanske povijesti.

Ovaj tekst u Knjizi otkrivenja ima mnogo smisla. Nitko nikada ne može prolaziti kroz život bez stresa, bez „nevolje velike“, iako se mi često trudimo to izbjeći. Pošto nam ona izgleda kao neprijatelj, pretpostavljamo da će nam samo nanositi zlo.

Razmišljanje o strahu od nevolje podsjetilo me je na nešto što se dogodilo u stanu moga najboljeg prijatelja. On živi u kući na vrhu planine u Iowi. S prednje strane kuće pruža se pogled na tri strane. Jednoga dana dovezao sam se u posjetu i doživio veliko iznenađenje. Iz kuće je istrčala pred mene najveća životinja koju sam ikada video od vremena kada nam je u Africi grupa slonova prepriječila put. Spazivši je krajičkom oka, pomislio sam da lav juri prema meni. Životinja je otvorila čeljusti i tako jezivo urliknula da sam se skamenio od straha. Pažljivo je pogledavši, ipak sam ustanovio da se ne radi od lavu – bio je to pas težak preko stotinu kilograma, bernardinac po imenu Gabe. Pokazalo se da je Gabe najslađe, najnježnije stvorenje koje ste mogli upoznati. Njegov urlik bio je za dlaku slabiji od grmljavine, ali ipak se radilo samo o galami bez ikakve zle namjere.

Tako je i sa stresom. Iako ga možemo shvatiti kao neprijatelja, mnogo je važnije kako se suočavamo s njim. Automobil je koristan kada nas prevozi iz mjesta u mjesto, ali je izuzetno opasan kada izgubimo vlast nad njim. Nekontrolirani stres umara tijelo prije vremena i postavlja scenu za bolesti. Međutim, kontrolirani stres je nešto zaista korisno u našem životu. Dajući potisak i energiju svemu što činimo, on predstavlja sirovi materijal kojim se Bog služi sebi na slavu (Ivan 11; 2. Korinćanima 3,18). U našem životu počinje rast, kada pozitivno odgovorimo na stresove u životu. Iako bismo željeli da naše postojanje bude spokojno i smireno, Bog zna da se malo rasta i razvoja može dogoditi bez prisutnosti stresa i teškoća.

Gospode, kada izgleda da sam izgubio vlast nad svojim životom, tada dozvoljavam sebi da zanemarim vezu s Tobom. Pomozi mi da teškoće u životu gledam kao na mogućnost kojom se možeš poslužiti da mi pomogneš da uzrastem i postanem korisniji u Tvojoj službi! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)