„Jer vas želim vidjeti, da vam udijelim dar Svetoga Duha za vaše ojačanje.“ (Rimljanima 1,11)
Životni cilj apostola Pavla bila je služba – služenje drugima.
Kada je planirao svoje putovanje u Rim on nije želio ići kao turist da vidi slavnu cestu Via Appia, Forum, Koloseum ili utrku četveroprega. Ne, njegov prvenstveni cilj bio je blagoslivljanje rimskih kršćana. I kao što on to kaže želio im je udijeliti “dar Duha Svetoga”.
Služenje drugima glavna je misao apostolskog iskustva. Mi vidimo kako se njegovo nesebično davanje odražava u 2. Korinćanima u kojoj piše: “S moje strane, vrlo ću rado potrošiti (sve) – utrošiti i sam sebe – za vaše duše.” (2. Korinćanima 12,15)
Možda se nježno Pavlovog dobrog duha najbolje otkriva u poslanici Solunjanima. “Bili smo među vama blagi”, piše Pavao “Kao majka koja se ljubavlju njeguje svoju djecu, tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vam, a jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu vijest Božju nego i svoj život.” (1. Solunjanima 1,7-9)
Isti duh službe ljubavi javlja se i u Poslanici Rimljanima kojima Pavao želi udijeliti “dar Duha Svetoga”. Izraz “dar Duha” može podrazumijevati neki poseban karizmatski dar kao što je prorokovanje ili darežljivost koje on kasnije spominje u Rimljanima 12,6-8, ali ova poslanica također rabi pojam duhovnih darova i na druge načine. Na primjer u Rimljanima 5,15 Pavao govori o opravdanju vjerom kao daru. Čini se da on ovaj izraz u 1,11 koristi u smislu izgradnje duhovnog života.
Ovo je glavni Pavlovog života, on želi izgraditi ljude u Kristu. On nije to nastojao učiniti samo za Rimljane, već i za mene kao pojedinca.
On, je naravno, mogao i osobno posjetiti Rimljane. Ali dobra vijest je da se apostol i danas susreće s nama, ne osobno, već kroz stranice ove poslanice.
Hvala, Pavle, za tvoju službu meni. Pomozi mi da prenesem blagoslove. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)