„Tko se oslanja na svoj vlastiti razum, luđak je; a tko hodi u mudrosti, spasit će se.“ (Izreke 28,26)

Spasonosna vjera proistječe jedino iz zajednice sa Kristom. Možda je najbolje objašnjenje vjere u riječi povjerenje. A ako je vjera povjerenje, u trenutku kad imate vjeru imate najmanje dvije strane. Ne postoji nešto kao vjera i samo jedna osoba. Vjera ima sastojak podčinjenosti – netko zavisi od nekoga. Kad se učimo oslanjati na druge, potrebne su dvije pojedinosti. Morate imati nekoga tko je dostojan povjerenja i morate ga upoznati. Ako imate nekoga tko nije dostojan povjerenja, poznanstvo s njim neće se razviti u povjerenje – već u suprotno, nepovjerenje Ako se upoznate s osobom koja nije dostojna povjerenja, nećete se morati truditi da joj ne vjerujete – nepovjerenje će biti automatsko. I suprotno od ovoga je isto tako istina. Ako je neka osoba vrijedna vašeg povjerenja, sve što trebate učiniti da biste naučili razvijati povjerenje jeste da je bolje upoznate, i tada ćete joj prirodno i spontano vjerovati. Spasonosna vjera uvijek je rezultat nečeg drugog. Javlja se kao rezultat zajednice sa Onim tko je dostojan povjerenja.

A kako razvijati zajednicu? Upoznavanjem kroz razgovor. To je način kako možemo ući u zajednicu sa bilo kojom osobom. Kako razgovarati sa Bogom i sa Isusom? Pomoću Biblije – to je način na koji nam Bog govori. Molitva je način da mi Njemu govorimo. Zajedničkim odlaženjem na razna mjesta i zajedničkim radom – to je kršćanska služba. Pomoću ovih jednostavnih načina, koje je Bog predvidio, može opstati naša zajednica s Njim. Kad Ga upoznamo, mi ćemo spontano imati povjerenja u Njega, a kad imamo povjerenje u Njega, imamo i vjeru. Vjera, tako, nije nešto na čemu mi radimo. Sotonina je zamisao da nas pokuša navesti da nastojimo oko svoje vjere. To on radi zato što zna da ako bude uspješan u navođenju da radimo na svojoj vjeri, odvojit će nam pažnju od Isusa koji je izvor vjere. Navodeći nas da radimo na svojoj veri usmjerava našu pažnju na nas same – a ako uspije u tome, nema prilike da se pokaže prava vjera. Zato, ako želim imati pravu vjeru – onu vrstu vjere koja jedino vrijedi i spašava – moram naučiti imati povjerenje u Boga. Da biste to postigli morate Ga upoznati. S Njim se možemo upoznati jednostavnim putovima komunikacije i kad Ga poznajemo – sasvim prirodno, imat ćemo i povjerenje u Njega. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)