“A oni će, ako ne ustraju u nevjeri, biti pricijepljeni, jer ih Bog opet može pricijepitL” (Rimljanima 11,23)
Nada postoji! Nada za Židove Pavlovog doba! Nada za otpale! Nada za one koji nikada nisu vjerovali! Nada za Židove i neznabošce u svim vremenima! Ima nade čak i za one koji “ustraju u nevjeri”.
Naravno da Pavao u današnjem retku misli na Židove svog vremena. Ako povjeruju, oni ponovno mogu biti pricijepljeni na drvo s kojeg su bili odsječeni. Usprkos njihovoj pobuni, tvrdoglavosti i odbacivanju Krista, oni nisu izvan dosega Božje milosti.
Dio nade za njegove bližnje, Židove, ne počiva samo u činjenici da im Bog želi oprostiti, već da ih On traži kroz Svetog Duha i propovjednike Evanđelja. On ih traži svojim Duhom i riječju kao što je tražio Adama i Evu u Edenskom vrtu.
Spasenje dolazi od Boga. Pavao uopće ne sumnja u ovu činjenicu. Ali on je jednako siguran da ga moramo primiti vjerom. Zato kaže Židovima: “Oni će, ako ne ustraju u nevjeri, biti pricijepljeni, jer ih Bog opet može pricijepiti.” (Rimljanima 11,23) On onda dalje tvrdi da ako grane pricijepljene s divlje masline napreduju, “koliko će lakše oni koji joj po prirodi pripadaju” napredovati ako ih se pricijepi na roditeljsko stablo s kojeg su i bili otkinuti (24. redak).
Pavao je prepun nade za svoj narod. Spasenje dolazi od Boga. Ako odgovori vjerom, on može biti spašen.
Bog još uvijek djeluje na isti način u dvadeset prvom stoljeću. Spasenje je i dalje Gospodnje. Ono dolazi propovijedanjem Evanđelja, a mi ga primamo kada se odreknemo svoje pobune (grijeha) protiv Boga i povjerujemo u Isusa Krista kao Spasitelja i Gospoda. Premda je spasenje od Boga, On spašava dovodeći grešnike u odnos vjere s Kristom.
Danas su vrata Božje milosti još uvijek otvorena, a Biblija obećava: “Tko god tada zazove ime Gospodnje, bit će spašen.” (Djela 2,21) (George R. Knight, „Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima“)