„Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iz glasa: Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!“ (Otkrivenje 7,9.10)
Spasenje je pitanje oko koga među kršćanima postoje mnoga neslaganja. Iako bi nam ono samo trebalo biti povod za radost, mi nekako nalazimo puta i načina oko njega se prepirati. Nedavno sam pisao o opraštanju grijeha u Evanđelju po Ivanu. Netko me je pozvao i rekao da griješim. Grijesi se ne opraštaju, već ljudi dobivaju oproštenje! Nemam nikakvih problema prihvatiti njeno gledište, osim što moram reći da je biblijsko gledište mnogo šire.
Sama riječ „spasenje“ u Bibliji, na primjer, nema precizno značenje – to je metafora, ilustracija. U stvari, to je samo jedna od mnogih biblijskih metafora koja upućuje na sređivanje odnosa s Bogom. Takve metafore obično prikazuju problem i njegovo rješavanje. Na primjer, „spasenje“ je metafora iz misije spašavanja. Opisujući problem grijeha izrazima kao što su „izgubljen“ ili „zarobljen“, rješenje je opisano kao „izbavljenje“ ili „spasenje“. Svaki čovjek koji se makar jednom izgubio u šumi može razumjeti ovu metaforu.
Ako o stanju čovjeka iz medicinske perspektive, govorimo kao o „bolesti“ grijeha, rješenje se nalazi u „iscjeljenju“ (Marko 5,34; Luka 7,50 – na grčkom jeziku riječ za „iscjeljenje“ ista je kao i riječ za „spasenje“). Ako se poslužimo simbolikom iz oblasti bankarstva, grijeh možemo prikazati kao „dug“ koji trebamo vratiti. Nama je, dakle, potrebno „oproštenje“. Jezikom teologije o svetištu, problem grijeha povezan je sa „zagađenjem“, sa stanjem uprljanosti. Rješenje, u tom slučaju, je „čišćenje“. Prilaz problemu grijeha kao posljedici nezadovoljene gladi navodi nas na traženje kruha života kao rješenju problema.
Da bismo problem izrazili pravnim jezikom, grijeh nazivamo „osudom“, sudskom osudom koja zahtjeva „opravdanje“, sudsko pomilovanje. Gledajući na grijeh kao na neprijateljstvo prema Bogu, tražimo „pomirenje“. Duhovno „robovanje“ zahtjeva „oslobođenje“.
Bog pitanje spasenja nije opisao u Bibliji preciznim, zapadnjačkim, znanstvenim izrazima. Umjesto toga, nadahnuo je ljude da se posluže jezikom iz svakodnevnog života u naporu da opišu Njegov plan spasenja. Ljepota ovog prilaza je u tome što Biblija ima metaforu za svako stanje. Bilo bi tragično kada bismo od svakoga zahtijevali da bude zadovoljan našom posebnom metaforom. Što je biblijska mreža šira, to je veći i broj ljudi koji će moći naći svoj put prema Bogu!
Gospode, hvala Ti na širokoj lepezi slikovitih opisa kojima si se poslužio kako bi dopro do nas. Ti izražavaš svoju ljubav na toliko mnogo načina da je možemo shvatiti! Hvala Ti mnogo na tome! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)