“Odgovori mu Isus: ‘Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega… Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko.’” Ivan 3,3-5.
Najzavodljiviji i najprevarljiviji su grijesi koji bi se mogli nazvati “vegetarijanski” grijesi. A kakvi su ti “vegetarijanski grijesi”? upitat ćete vi.
To je vrsta grijeha koje Isus opisuje u Evanđelju po Mateju 6,1-18 — grijesi koji su povezani s vjerskim običajima, kao što su molitva i pomaganje siromašnima. Nazvao sam ih “vegetarijanskim grijesima” zato što izgledaju tako zdravi, tako ugodni.
Međutim, upravo u tome se i krije njihova snaga da nas naprečac uhvate i zarobe. Takav je grijeh prijevaran zato što izgleda tako pobožno. I može biti stvarno pobožan ili biti samo još jedan način da mislim dobro o sebi, samo što mi ovaj put zadovoljstvo neće pričinjavati misao da sam nekoga prešao, već da sam nekome učinio dobro. Prijevarna snaga vegetarijanskih grijeha krije se u činjenici što se poslije njih osjećamo tako dobri i čisti, iako smo i dalje puni trule srži grijeha — ohole samodovoljnosti.
Isus želi da nas spasi od naše samodovoljnosti, od naše duhovne oholosti, od oholog osjećaja zadovoljstva svojim molitvenim životom.
A kako On to želi postići? Na isti način na koji spašava prostitutke i narkomane. On želi da se naš oholi duh nađe u podnožju križa i da se razapne. On želi da se razapnemo čak i pogrešnom pristupu bogoslužju i uvjerenju da smo bolji od drugih ljudi u drugim Crkvama ili od onih koji i ne pohađaju crkvu.
Ali, osim što želi razapeti našu oholu samopravednost, Isus želi da se nanovo rodimo, da započnemo novi život u Duhu, da na drugačiji, novi način pristupamo svemu. On nas želi spasiti i od vegetarijanskih grijeha. Radosna je vijest da On to može. On to može uz uvjet da već danas ponizno zavapimo k Njemu i zatražimo Njegovu pomoć. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)