„I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese. Ali zemlja priteče u pomoć Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta.“ (Otkrivenje 12,15.16)
Knjiga otkrivenja se služi simbolom vode na tri različita načina: voda može predstavljati piće, čišćenje i poplavu odnosno razornu snagu. Slika velike vodene bujice koja se izgubi u zemlji nije nepoznata geografiji. To se upravo dogodilo u pustinji Kalahari u Južnoj Africi. To je velika površina nazvana Delta Okalango. Tu jedna velika rijeka protječe kroz jednu od najsušnijih pustinja u svijetu. Rijeka se račva u deltu puno biljaka i životinjskog sveta, ali je zemlja tako suha da voda jednostavno nestaje za vrijeme prolaska kroz pustinju. Iza delte zemlja ostaje potpuno suha.
Usta smije izgleda su podsjećanje na zmijine lažljive riječi izgovorene u Edemu. Ukoliko je to slučaj, poplavna bujica ovdje može ukazivati na velike prijevarne zablude, ali i progoniteljske snage. Poplavna bujica označava i prijevaru i prijetnju.
Sotona ima dvije metode kojima ljude odvlači od Boga: (1) prijevara i nagovaranje s jedne strane i (2) prisila, prijetnja i progonstvo s druge.
Poplavna bujica i krilati zmaj su ustvari paralelne slike u antičkom svijetu. Gledano s visine, većina rijeka izgleda kao zmija koja vijuga preko predjela. Zamislite sada da je rijeka preplavila svoje obale. Kada s visine pogledate dolje, ista vas rijeka može podsjetiti na zliju s krilima. Tu se vjerojatno krije pojmovni korijen o zmaju. U tom slučaju, antički čitatelj i ili slušatelji poplavnu bujicu su sasvim prirodno svidjeli kao zmajev napad na ženu iz ove priče.
Mnogi proučavatelji Biblije vjeruju da ovaj prizor prikazuje stanje u Europi u srednjem vijeku. Vjerni Božji sljedbenici, i kao što su bili Valdenzi u sjevernoj Italiji i Južnoj Francuskoj, prepisivali su i proučavali Bibliju. Oni su se često suočavali s prijetnjama i napadima vojski koje je na njih slala vladajuća kršćanska Crkva. Njihovo širenje Biblije predstavljalo je preveliku prijetnje široko prihvaćenom sustavu vjerovanja.
U završnim danima povijesti Zemlje molitva će postati osnovna zaštita vjernika, kada se Božji narod bude našao u nevolji. „Zato nek` ti se moli pobožnik svaki u času nevolje. Kad bujice silne navale, njega neće stići. Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat`, odjenut` me radošću spasenja.“ (Psalam 32,6.7)
Gospode, znam da nisam bio tako ustrajan u molitvi kao što trebam biti. Ojačaj moje srce i moju dušu kako bih se uhvatio za Tebe čvršće nego ikada. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)