„I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova.“ (Otkrivenje 17,3)
Pisci, redatelj, producent i glumci su sjeli pred veliki crno-bijeli televizijski ekran vidjeti prvu epizodu serije „Volim Lucy“. Bilo je to 15. listopada 1951. godine. Međutim, jedan iz te grupe nije učestvovao u snimanju serije, pa je jedini smijeh potekao od jedine osobe koja je do tada nije vidjela, muža jedne od glumica. On se toliko smijao da je skoro pao sa stolice. Ostali su se nadali da je to dobar znak.
Kada su se pojavile, kritike su bile pomiješane. Časopis Hollywood Reporter se oduševljavao serijom, dok je Daily Variety, s druge strane, naglašavao kako seriju treba doraditi ne bi li postala uspješna. New York Times je izrazio misao kako serija „obećava“. Kada je objavljena ocjena, serija se našla među deset najuspješnijih, a nakon šest mjeseci se popela na prvo mjesto. Časopis The Times je brzo promijenio mišljenje, objavljujući seriju na svojoj naslovnici u ožujku 1952. godine. Više nego pedesetogodišnji trajni uspjeh serije može se pripisati komediografskoj genijalnosti pisca Lucille Ball.
Serija „Volim Lucy je postigla sve vrste rekorda. Ovo je filmsko ostvarenja vidjelo više od milijardu ljudi. Ali, jedan od najvećih doprinosa bilo je nešto što se dogodilo prije nego što je počelo njeno emitiranje. Početkom pedesetih godina veliki dio serije emitiran je uživo iz New Yorka. Ostale su postaje u zemlji snimale seriju i emitirale je ponovno, što je činilo da kvaliteta snimke bude slaba.
Lucy i njen muž Desi su očekivali svoje prvo dijete i nisu se željeli preseliti u New York. Desi je zbog toga predložio snimanje serije s tri kamere pred publikom. CBS je tvrdio da će to biti preskupo, pa je bračni par pristao na smanjenje honorara, ali je zauzvrat dobio negative. Sustav snimanje s tri kamere, koji se i danas primjenjuje, tako je ušao u upotrebu, kao i reprize.
Otkrivenje 17,3 je u stvari repriza. Ženu smo već ranije vidjeli u pustinji (Otkrivenje 12,6.13-16). To se odnosi i na zvijer sa sedam glava, deset rogova i na bogohulna imena (Otkrivenje 12,3.4; 13,1-6). Ovi likovi podsjećaju na likove iz Staroga zavjeta (Ezekiel 23; Daniel 7; Hošea 1-4). „Što se u krug kreće, ponovno se pojavljuje“. „Nema ništa novo pod suncem“. Sotonina strategija je prilično dosljedna sama sebi. Problem nije u tome što bi nas mogla iznenaditi, već u tome što smo mi sami skloni prihvaćati iste trikove.
Gospode, pomozi mi da se učim iz svojih prošlih duhovnih pogrešaka. Nauči me prepoznati sotonina lukavstva i osposobi me kako bih danas ostao vjeran u svemu. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)