“Tako ih Jahve rasu odande po svoj Zemlji, te ne sazidaše grada.” (Postanak 11,8)
Stanovnici doline Šinear uspostavili su svoje kraljevstvo da bi uzdigli sebe, a ne da bi proslavili Boga. Da su uspjeli, nastala bi moćna sila koja bi prognala pravdu i osnovala neku novu religiju. U svijetu bi bio uništen moral. … Ali Bog nikad ne ostavlja svijet bez svojih svjedoka. U to vrijeme bilo je ljudi koji su ponizili svoje srce i zavapili Njemu. ‘O Bože,’ molili su, ‘Ti se umiješaj i stani između svojeg djela i ljudskih planova i metoda.’
Međutim, posao koji je tako dobro napredovao, iznenada je stao. Anđeli su bili poslani da osujete namjere graditelja. Kula je sezala u visine te je tako radnicima na vrhu bilo nemoguće izravno komunicirati s onima u podnožju. Stoga su na različitim točkama postavljeni ljudi da primaju poruke i onima ispod sebe prenose zapovijedi o potrebnom materijalu ili ostale upute u vezi s poslom. Dok su vjesnici prenosili poruke jedan drugom, njihov se jezik pomiješao tako da su tražili građu koja nije bila potrebna, a često su je slali u suprotnom smjeru. Nastala je zbunjenost i pometnja. Cijeli je posao stao. …
Sve do tog trenutka ljudi su govorili istim jezikom, a sada su se oni koji su se međusobno mogli razumjeti, udružili u skupine i otišli u jednom ili drugom smjeru. ‘Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji.’ Ovo raseljavanje je bilo način da se Zemlja naseli i time ostvari Gospodnji cilj na onaj isti način na koji su ljudi pokušavali spriječiti njegovo ispunjenje.” (Ellen G. White, Borba i hrabrost)