„I vidjeh: nebo otvoreno – i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi.“ (Otkrivenje 19,11)
Zašto se događa da na dan nakon Dana zahvalnosti ljudi najviše kupuju i prodaju tijekom cijele godine? Zar nije zadivljujuće kako pripadnici američkog društva provode jedan cijeli dan zahvaljujući na svemu što imaju, a onda kao bez duše trče pokupovati još mnogo stvari za koje misle kako im nedostaju? Skoro kao da Dan zahvalnosti svakoga podsjeća na činjenicu kako nema dovoljno (što nije razumno kada se radi o većini američkih domova).
Međutim, po mom mišljenju, sva neobičnost vremena nakon Dana zahvalnosti nadmašena i onim što se događa dan nakon Božića. Amerikanci na dan Božića dobivaju više poklona nego u bilo koje drugo doba godine. A onda, dan nakon toga, opet trče pokupovati i još više stvari (po posebnoj sniženoj cijeni, naravno). Ovdje je nešto ozbiljno probilo sve okvire, zar ne?
Jutro poslije otkriva mnogo više o našem životu i karakteru nego dan prije. Iako možemo izražavati neka plemenita osjećanja na Dan zahvalnosti ili na Božić, način na koji se ponašamo dan nakon toga pokazuje da li su iskrena djela stvarno pratila naše misli. Da se suočimo s tim! Ljudska bića su po svojoj prirodi potrošači. Usredotočeni isključivo na sebe, želimo sve više i više. Nesposobni bilo kada imati dovoljno, spremni smo prevrtljivo postupati.
Prorok Jeremija je to razumio i više nego dovoljno. On je znao da čak i najbolji među nama imaju teškoća snaći se u vrtlogu ovoga svijeta. Upravo zato ukazuje na Božju vjernost kao na jedino pouzdano mjesto na kome možemo utemeljiti svoj život. “Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!” (Tužaljke 3,22.23)
Danas i ti i ja možemo birati. Možemo pokušati birati svoje posebne putove, zadovoljavati svoje želje, živjeti danas kao da nam je posljednji dan u životu ili dan nakon Dana zahvalnosti i Božića. Ili će svako novo jutro za nas biti Božje jutro kada ćemo na sve što postoji i što se događa oko nas gledati Njegovim očima. Jutro kada ćemo, gledajući glad i muke oko sebe, odlučiti služiti umjesto očekivati da nama netko služi.
Živjeti danas za Boga znači slijediti Njegove stope. On je vjeran i istinit; Njegova su obećanja tako sigurna da izgledaju kao nagovještaj Njegovog ponašanja u budućnosti. Njegova osjećanja postaju Njegova djela. Želim sve više i više ličiti na Njega.
Gospode, zahvaljujem Ti na stalnoj vrijednosti. Kada Ti ne bi bio vjeran, ja i svi koje volim bili bismo izgubljeni. Danas, pomozi mi živjeti u skladu s Tvojim putevima i misliti u skladu s Tvojim mislima. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)