“Držim, doista, da patnje sadašnjeg vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama.” (Rimljanima 8,18)
Pavao je, zajedno s drugim Židovima, dijelio povijest na dva doba ili ere: sadašnje i buduće. Za njega su dvije riječi “patnje” i “slava” opisivale ova dva doba.
Patnje o kojima Pavao govori ne obuhvaćaju samo protivljenje svijeta (one koji se protive Božjim načelima), već i našu tjelesnu i moralnu slabost što je posljedica našeg djelomično spašenog stanja. On je preobrazio naše umove i srca da volimo Njegova načela, ali kršćani i dalje žive u nesavršenom svijetu i nesavršenom tijelu. Posljedica je napetost i “patnje sadašnjeg vremena”.
Ove patnje su bile stvarne za Pavla i druge kršćane iz prvog stoljeća. Danas mnogi koji žive u ekonomski naprednim mjestima, gdje je popularna određena vrsta kršćanstva, čini se da ne pate mnogo u tjelesnom ili duhovnom smislu.
Možda je ova činjenica pridonijela prilično hladnom crkvenom životu koji nas okružuje. Jesmo li zamijenili Nebo kao doba koje će tek doći s našom sadašnjom udobnošću, prihvaćenošću i visokim standardom života? Što bi se dogodilo s našim kršćanstvom kad bi ovi umjetni rekviziti nestali? A kad bismo danas izgubili posao, ili sutra kuću, a svoj društveni ugled prekosutra? Drugim riječima, što ako patnja postane i naša stvarnost kao što je stvarna i za mnoštvo koje živi u manje sretnim okolnostima diljem svijeta?
Tada bismo vjerojatno mogli vidjeti na što Pavao cilja. Tada bismo čeznuli za slavnim dobom koje treba doći onako kako to u sadašnjem blagostanju rijetko čeznemo. Čeznuli bismo za dolaskom Božjeg kraljevstva cijelim srcem i umom.
Ova želja bi nas potakla na djelovanje. Preobraženje duhovne lijenosti u duhovnu gorljivost pretvorilo bi bolesne i umiruće crkve u dinamična mjesta kršćanskog zajedništva i misije. To bi ih pretvorilo u svjetionike nade i slave koje tek dolaze.
Bi li to pomoglo da primimo viziju koju nam Bog želi dati u našem udobnom stanju i posvetimo svoje živote Onome koji će ponovno doći? Danas je izvrstan dan za ovakvo ponovno posvećenje. Danas je dan koji može promijeniti naš život i život onih oko nas ako dopustimo Bogu da preuzme naša srca za službu Njemu. (George R. Knight, “Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima”)