„Kako, u prvom redu, Židovu tako i Grku.“ (Rimljanima 1,16)
Spasenje je, kaže Pavao, namijenjeno “svakomu vjerniku, kako, u prvom redu Židovu tako Grku” (Rimljanima 1,16). Drugim riječima, ono ima sveopće djelovanje. Iz židovske perspektive svijet se sastojao od samo dvije vrste ljudi, Židova i onih koji to nisu bili. Leon Morris kaže: “Ova kombinacija opisuje sveukupnost čovječanstva. Evanđelje je za sve i ne poznaje razna ograničenja.” W. H. Grifith Thomas je pogodio u srž kada je napisao: “Spasenje je za sve, od svakog grijeha, u svakom trenutku, na svakom mjestu, u svim okolnostima.” Sveopća potreba navela je Boga na sveopće djelovanje. Nije čudno što Pavao svoje razumijevanje spasenja naziva Evanđeljem ili Radosnom viješću. Ništa ne može biti bolje.
Ipak, spasenje ima jedan uvjet: ono je za “svakog vjernika”. Bog ga nikome ne nameće. Ljudi ga moraju prihvatiti kad uvide svoju potrebu u odnosu na silu evanđelja i njegov potencijal za njihov život.
Svi koji vjerom prihvati Božje spasenje nalaze se na istoj razini – oni postaju braća i sestre u Kristu. Židovi nemaju jedno Evanđelje a neznabošci drugo. Kristova zajednica briše sve rasne, ekonomske i društvene prepreke. Kao što je Pavao pisao Galaćanima: “Nema tu više ni Židova ni Grka, nema više ni roba ni slobodnjaka, nema više ni muškog i ženskog, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu.” (Galaćanima 3,28)
Zamisao o spasenju ili milosti za sve postaje glavna tema u cijeloj Poslanici Rimljanima. Naime, ova misao je vrhunac njegove rasprave o uključenju i Židova i neznabožaca u blagoslove Evanđelja u Rimljanima 9 do 11. On jasno kaže da Bog želi da se svima smiluje (Rimljanima 11,32).
S druge strane Pavao jasno kaže da Židovi u nekom smislu imaju prvenstvo. Isus je naučavao isto kada je tvrdio da spasenje dolazi od Židova (Ivan 4,22). Bog nije samo rabio židovski narod kako bi sačuvao savez u starozavjetnim vremenima, već je preko židovske majke poslao Spasitelja svijeta.
Tema “prvine” židovskog naroda prožima cijeli Novi zavjet. Tako u Djelima 1,8 čitamo da su učenici nakon primanja sile Duha Svetoga trebali biti Božji svjedoci počevši od Židova i sve do kraja zemlje. Mi možemo biti zahvalni što Božja milost obuhvaća i nas. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)