„Ne samo da to čine već i odobravaju onima koji to čine.“ (Rimljanima 1,32)
Koja je najniža točka? Koliko duboko seže grijeh, konačna izopačenost? Pavao to nagovješćuje u drugom dijelu Rimljanima 1,32: „Oni… ne samo da to čine“, djela nabrojena u 1,24-31, već i „odobravaju onima koji to čine“. Drugi prijevod prevodi ovu misao: „Nego i povlađuju onima koji to čine“ (DF).
Paul Achtemeier piše da nam se „može činiti čudno što Pavao“ u 32. retku „misli da je odobravanje gore od činjenja, ali on ističe da oni koji čine takva djela ne čine ih samo u svom životu, već i javno ohrabruju druge da čine isto. Nezadovoljni time što će gnjev uništiti njihov život, ovakvi ljudi, kaže Pavao, nastoje svoje grešno ponašanje učiniti mjerilom za ponašanje drugih. Pavao ovdje osuđuje njihovu želju da svoj privatni grijeh učine mjerilom javnog ponašanja.“
Ovo je ozbiljan problem. Živimo u društvu koje odobrava i povlađuje brojna zla. Treba samo razmotriti ono što javnost općenito naziva „zabavom“. Ako nije ispunjeno nasiljem i seksom, jedva da će se smatrati popularnom zabavom. Suvremeno društvo doista nije otišlo dalje od drevnih društava u ovakvim pitanjima. Istina je, naravno, da mi više ne hranimo lavove ljudima niti dopuštamo da se gladijatori bore do smrti. Ne, mi smo suvremeniji zato što to činimo pomoću virtualne stvarnosti.
Ali zabava nam iznimno mnogo govori o društvu. I otkriva mnogo i o kršćanima koji su ovim zbunjeni.
Poruka Poslanice Rimljanima jest da Bog smatra grijeh izvorom bolesti i smrti. On želi da ljudi pođu korak dalje od odobravanja zla. On ne želi samo spasiti njihove duše, već želi preobraziti njihove umove (Rimljanima 12,2). Gospod želi da kršćanin odobrava i promiče ono što je pozitivno i što izgrađuje. On želi da njegovi putovi postanu društveno mjerilo. Kao kršćani mi sudjelujemo u oblikovanju društva onim što odobravamo. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)