„Znajući da odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine.“ (Rimljanima 1,32 – DF)
U životu na Zemlji samo je jedno sigurno – on će završiti. Smrt nikada ne posustaje. Samo čekajte. Doći će u vaš red.
Zašto? Pavao nudi sasvim jednostavan odgovoru Rimljanima 6,23: „Jer je plaća grijeha smrt“, tekstom koji je sasvim u skladu s današnjim retkom. On se također slaže s Božjim upozorenjem Adamu u Postanku 2,17. Smrt je krajnja posljedica grijeha, našeg odvajanja od Boga, izvora svega života.
Srećom Rimljanima 6,23 ne završava ovom rečenicom. Bog ne želi dati grešnicima ono što zaslužuju. Redak dalje kaže da „milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu“.
Premda je istina da grijeh u konačnici završava smrću, Pavao ne želi o tome govoriti. To je loša vijest. Apostol nam želi reći radosnu vijest (Evanđelje) da je Isus umro umjesto svakog grešnika, da je umro „jedanput zauvijek“ kako bismo mi mogli imati život.
Radosna vijest o smrti jest da ju je Isus pobijedio. „Nemoj se bojati“, čitamo u Otkrivenju 1,17.18. „Ja sam Prvi i Posljednji, Onaj koji živi! Bio sam mrtav, ali evo, živim u vijeke vijekova i imam ključeve smrti i podzemlja.“
Krist nije samo pobijedio smrt, već On želi predati tu pobjedu svakome tko želi primiti Njegov „dar“ vječnog života. „Budući da je po čovjeku (Adamu) došla smrt“, pisao je Pavao, „po Čovjeku (Kristu) dolazi i uskrsnuće mrtvih“ (1. Korinćanima 15,21.22). Kad se Krist vrati „zatrubit će truba i mrtvi će uskrsnuti“ (52. redak).
Da, grijeh završava smrću. Ali za kršćane smrt nije kraj. Kršćani su, tvrdi Poslanica Rimljanima, spašeni i od grijeha i njegovih posljedica (smrti).
Ne čudi što je Pavao svoju poruku nazvao Evanđeljem. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)