„Ja u njima i ti u meni; da budu sasvim u jedno, i da spozna svijet, da si me ti poslao i da si ih ljubio, kao što si mene ljubio.“ (Ivan 17,23)
Jedna od najljepših istina u cijeloj temi spasenja vjerom jeste da Isus nije došao samo umrijeti za nas, već i pokazati nam kako da živimo kroz ovisnost od sile iznad nas – nikako od sile koju sami posjedujemo.
Isus je rekao (Ivan 5,30): „Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe.“ Skoro je smiješno da mi, koji nemamo snage u sebi proizvesti bilo što nalik poslušnosti i pravednosti, stalno se pokušavamo osloniti na snagu koju nemamo, dok je Isus, koji je imao snagu koju je mogao upotrijebiti, stalno ovisio od snage iznad sebe i nikad nije upotrijebio snagu koju je sam posjedovao! Isus, koji je bio Bog, živio je kao čovjek, kroz ovisnost od Boga. A mi, koji smo ljudi, pokušavamo živjeti kao Bog. To se nikako ne može ostvariti.
Ovo je jedan od najizrazitijih zaključaka među razlozima zašto se poslušnost može javiti samo vjerom. Isus ne samo da je dokazao da se može održati Božji zakon, već se pobrinuo za svakoga od nas da ga održi ako se bude oslanjao na Boga kao što je to On činio. Isus nije imao nikakvih prednosti nad nama A nijednom svojom mišlju nije podlegao iskušenju. Tako može biti i sa nama. Mi možemo poslušati kao što je to Isus činio. Mi možemo pobjeđivati kao što je to On činio. Pomoću milosti Božje možemo savršeno poštovati Božji zakon kao Adamovi potomci. Isusov život u vama će proizvesti isto ono što je ostvarivao u Njemu.
Poslušnost je moguća. Poslušnost je neophodna. Ona je važna. Ako ovisimo od Isusa kao što je On ovisio od svog Oca, On će boraviti u nama, i poslušnost će se javiti prirodno i spontano (Morris Venden, Djelotvorna vjera)