„Ujutro sij svoje sjeme, a navečer nek ti ruka ne počiva. Jer ne znaš da li će biti bolje ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro.“ (Propovjednik 11,6)
Kao oni koji tvrde da su Božja djeca, imamo svečanu obvezu tražiti i spašavati izgubljene. Bog želi da se družite i s vjernicima i nevjernicima kako biste svakome mogli pomoći da stekne potpunije poznavanje istine. Upoznajte se s onima kojima mislite da možete pomoći; kada se s njima upustite u razgovor, nemojte govoriti o ništavim i ludim temama, već o dragocjenim Božjim istinama. Božji anđeli utjecat će na um ukoliko u Kristovom duhu budete pokušavali doprijeti do duša i pomoći im.
Gdje god da se nađete, učinite da vaše svjetlo svijetli, koristite svaku priliku da progovorite dobru riječ u pravo vrijeme.
Trebamo njegovati ljubaznost i uslužnost dok se družimo s onima s kojima dolazimo u dodir. Trudimo se da istinu prikažemo na jednostavan način. Ova istina donosi život, vječni život onome koji je prima. Vježbajte se da lako i ljubazno prijeđete s tema koje se bave prolaznim na duhovne i vječne teme. Dok idete putem, dok sjedite kraj puta, možete u neko srce posijati sjeme istine. Postoji djelo koje se mora obaviti za našeg Učitelja. Postoje duše koje uz pomoć našeg utjecaja mogu biti dovedene Kristu.
Tko je spreman uključiti se u ovo djelo svim svojim srcem?
„Tvoje je vrijeme sijanja;
samo Bog Vidi kraj onoga što je posijano;
Od našeg pogleda, slabog i nejasnog,
Vrijeme žetve je sakriveno s Njime.
Ipak, nezaboravljeno tamo gdje leži,
Sjeme dragovoljne žrtve,
Iako naizgled u pustinji posijano,
Pojavit će se rascvjetano i donijeti rod na kraju.“ (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)