“A koje je predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao; koje je opravdao, one je i proslavio.” (Rimljanima 8,30)
Pavao današnjim retkom nastavlja s pastoralnim tješenjem koje je otpočeo u Rimljanima 8,18. Nastavljajući tamo gdje je stao u prethodnom retku, apostol nam kaže da Bog poziva one koje predodređuje. Bog opravdava ili uračunava pravednost onima koji odgovore na propovijedanje Evanđelja, ili poziv Evanđelja. A oni koji ostanu vjerni sigurni su u proslavljanje.
Značajno je to da Pavao o proslavljanju govori u prošlom vremenu misleći da će svaki kršćanin koji ostane u Kristu biti proslavljen prilikom drugog dolaska. Ovakvo proslavljanje nije vjerojatno, već sigurno. Vjernikovo proslavljanje je jednako pouzdano kao i Kristovo koji nije samo bio uskrišen već i uznesen na Nebo.
Gdje je, možda se pitate, posvećenje na ovom popisu koraka spasenja? Zar ne bi trebalo doći između opravdanja i proslavljanja?
Odgovor je odlučno da. Pavlu je predmet posvećenja (ili rasta u milosti) svakako važan. On se njime opširno bavio u 6. poglavlju i ranije u 8. poglavlju, a istom predmetu posvetit će i poglavlja 12— 15. Naime, on je aludirao na njega u Rimljanima 8,29 kada je pisao o vjernicima koji postaju slični Njegovom Sinu. Ne znamo zašto ga ovdje nema. Možda je Pavao smatrao da je dovoljno govorio o ovoj temi i da je njegovo mjesto u planu spasenja njegovim čitateljima očito. Ali vjerojatnija je misao da je želio prikazati proslavljanje kao gotovu činjenicu za one koji su ustrajali u patnji i uzdisanju u svom stanju nepotpunog spasenja. Drugim riječima, njega nije toliko zanimalo nabrajanje svakog koraka u planu spasenja već tješenje vjernika koji su doživjeli unutarnje napetosti u Rimljanima 7. poglavlju i vanjske teškoće iz 8. poglavlja.
Pavao se u Rimljanima 8 ponovno vraća temi proslavljanja svetih na kraju vremena. A u Rimljanima 8,30 ova tema je još ljepša jer se nalazi u kontekstu izjave koja se bavi sigurnošću onih koji su u Kristu. Oni nisu samo posvojena djeca Božja, već će im apostol uskoro reći da ih ništa ne može odvojiti od Božje ljubavi (redci 31-39). Ne čudi onda što on tako odlučno izjavljuje da je proslavljanje gotova stvarnost za one koji održavaju svoju vjeru u Krista. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)