„Ako tko razara hram Božji, njega će Bog razoriti, jer je svet hram Božji, a taj ste vi.“ (1. Korinćanima 3,17)
Savršenstvo karaktera ne može se postići ukoliko se gaze prirodni zakoni jer bi to bilo kršenje Božjeg zakona. Njegov Zakon napisan je Njegovim prstom na svakom živcu, svakom mišiću, svakom vlaknu našeg bića, na svakoj sposobnosti koja je povjerena čovjeku. Ti su darovi darovani ne zato da bi bili zlorabljeni ili pokvareni, već uporabljeni Njemu na čast i hvalu, na uzdizanje čovječanstva.
Odnos koji postoji između uma i tijela vrlo je blizak: kada je pogođeno jedno, uvijek manje ili više trpi i drugo. Nemoguće je da čovjek, dok se nalazi pod vlašću grešnih navika, štetnih po zdravlje, cijeni svete istine. Kada je intelekt potamnjen, moralne snage su oslabljene i grijeh nam više ne izgleda grešan. Najplemenitije, najuzvišenije i najslavnije teme Božje riječi izgledaju nam kao prazne priče. I tako Sotona može lako ugušiti dobro sjeme koje je posijano u srce jer duša nije sposobna shvatiti ili razumjeti njegovu stvarnu vrijednost. I na taj način sebična popustljivost, koja razara zdravlje, poništava utjecaj vijesti koja treba pripremiti narod za veliki dan Gospodnji.
Mi živimo u najsvečanijem, strašnom trenutku povijesti ove Zemlje. Nijedna duša čiji je život ispunjen nemarnim samouništavanjem putem kršenja fizičkih zakona, neće opstati u veliki dan suda koji je neposredno pred nama. Strašan će biti obračun koji će morati položiti pred Bogom oni koji su pokazivali malo poštovanja prema ljudskom tijelu i koji su prema njemu okrutno postupali. Istinska vjera i zakoni zdravlja idu ruku pod ruku.
I najmanje udaljavanje od strogog poštenja u bilo kojim okolnostima zato što nam je to bilo ugodnije, otvrdnjava savjest i priprema put za kršenje moralnih obveza na drugim područjima. Ukoliko postupamo prema tjelesnom zdravlju bez odgovarajućeg obzira, pripremamo put kušnjama i kršenju uzvišenijih zahtjeva. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)