„A on mu reče: ‘Ako ne slušaju Mojsija i proroka, neće vjerovati, da tko ustane i od mrtvih.’“ (Luka 16,31)
Mrtvi koji su ustali, slijepi koji su progledali i slične spektakularnosti privlače našu pažnju. Ali koliko je prošlo vremena od kad ste posljednji put došli kući radujući se što je nečije ime dodano knjizi života? Nebo gleda na pojave toliko različito od nas. Čuda kojima se mi toliko divimo za Boga izgledaju vrlo jednostavna. Ali kad netko dolazi Isusu, cijelo Nebo se raduje.
Mi se trudimo saznati pojedinosti i brzo širimo vijesti o čudesnim izlječenjima. Ali ne trudimo se nešto naročito saznati i pričati o nekome čije je ime zapisano na Nebu i koji je upravo prihvatio Krista.
U Luci 16. nalazi se priča o bogatašu i siromašnom Lazaru. Ima mnogo pokušaja da se objasni ova priča. Shvaćamo da je priča usporedba koju je Isus upotrijebio da bi objasnio određene istine. Jedna od Njegovih pouka bila je o prijevarnosti bogatstva. On ovdje očigledno nije govorio o stanju mrtvih.
Ali druga pouka je bila mnogo prikrivenija i nju je Isus upotrijebio kao sredstvo da dopre do Hebreja, crtajući njihov nezgodan položaj. Oni su bili nalik prosjacima na vratima palače bogataša. Ali usred priče, Isus ocrtava bogataša u vatri mučenja. Bogataš je vikao: „Onda te molim, oče, pošlji ga u moju očinsku kuću! Imam još pet braće, i neka Ih opomene, da ne dođu i oni na ovo mjesto muke!“ A odgovor dolazi: „Neće vjerovati, da tko ustane i od mrtvih.“
Mi smatramo da bi mrtvac koji bi ustao osvjedočio svakoga na Zemlji. Međutim, sigurno je da ne bi ni tada, a ne bi ni danas. Hebrejske vođe nisu bile osvjedočene iako je jedan ustao. A Isus nije bio jedini koji je ustao iz mrtvih. Lazarovo uskrsnuće mora da je bilo glavna senzacija u jeruzalemskim novinama; ali ono nije pokrenulo tvrda srca da vjeruju. Iliji u pećini Isus je objasnio da spektakularno nije najvažnije. Nije mu progovorio ni zemljotresom, ni vatrom, ni vjetrom. Bio je to tihi i tanki glas.
U Djelima 8. poglavlju čitamo o Šimonu vračaru, koji je bio impresioniran samo spektakularnim i zato želio kupiti silu da čini ista djela. Bio je upozoren da se pokaje.
I mi danas ne smijemo ovisiti od spektakularnog da bismo dokazali ili uvjerili se u istinu. Ne smijemo se udružiti u potrazi za senzacionalnim, jer senzacionalno nije dovoljna osnova za vjeru. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)