„Jer siđoh s neba, ne da činim volju svoju, nego volju onoga, koji me posla.“ (Ivan 6,38)
Devet desetina naših teškoća da saznamo Božju volju za svoj život nestaju kad dođemo do točke na kojoj smo voljni pažljivo slušati Božje upute. Kako se to može postići?
Po ljudskom to je nemoguće. Samo Bog to može ostvariti za nas. To mora biti ostvareno Njegovom milošću i silom. A zar to sve nije otkriveno u Isusovom životu? Morate priznati da je sigurno bila Božja volja za Isusa da pije vodu na samarijskom studencu. Kad je imao prilike nekome govoriti o dubljim izvorima, i vodi od koje se ne žedni, učenici su bili iznenađeni kako brzo je Isus zaboravio na svoje vlastite potrebe.
U Ivanu 4,34 čitamo: „Isus im reče: Jelo i moje, da činim volju onoga, koji me je poslao, i da izvršim djelo njegovo.“ Isus je stalno ukazivao da je to Njegova misija i Njegov cilj u životu. I na kraju, pri završetku svoje službe, sam u Getsemaniju, u borbi orošen kapima krvavog znoja, uzviknuo je: „Oče, ako hoćeš, ukloni ovu čašu od mene!“ On je pokazao što bi u ovom slučaju više volio, ali je odmah predao svoje želje i svoju volju svome Ocu. „Ali ne moja, nego neka bude volja tvoja!“ (Luka 22,42).
Bio je voljan da svoje vlastite želje podčini Bogu. To je primjer koji nam je Krist ostavio. Zar ne biste voljeli živjeti tako blizu Gospodina da vam On može osobno otkriti svoje planove za svaki dan? Zar u najmanju ruku ne biste voljeli da budete otvoreni za Njegove planove tako da ako On poremeti planove, koje ste načinili za sebe, ne odbacite ono što je planirao za vas? Dok sve više rastemo i mijenjamo se Isusovom obličju, bit ćemo sve osjetljiviji na to što su Njegovi planovi, tako da će planovi koje slijedimo biti planovi koje je On načinio, a ne naši. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)