„Znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost! Samo neka ta postojanost urodi savršenim djelom da budete savršeni i neporočni: bez ikakva nedostatka!“ (Jakov 1,3.4)
Apostol kaže da nakon uspjeha u postizanju suzdržljivosti trebamo razvijati postojanost. Postojanost u nevoljama sačuvat će nas da ne govorimo ili činimo ono što bi moglo naškoditi našoj duši ili povrijediti one s kojima se družimo. Bez obzira na nevolje kroz koje prolazite, ništa vas ne može ozbiljno povrijediti ukoliko pokažete postojanost, ukoliko budete smireni i spokojni i u najtežim okolnostima.
Možemo vidjeti da je Petar bio veoma mudar kada je tražio da se suzdržljivost pridoda poštenju prije strpljenja. Ovo je vrlo snažan razlog da postignemo pobjedu nad željom za svim stimulansima, jer kada se živci razdraže pod utjecajem ovih nadražujućih tvari, koliko se mnogo strašnih djela čini i koliko zala uzrokuje!
Velika je potreba da kršćanin nakon suzdržljivosti stekne i postojanost. Čovjek mora prihvatiti stroga načela i imati čvrste namjere da ni riječju ni djelom ne povrijedi ni svoju savjest niti osjećaje svojih bližnjih. On se mora uzdići iznad običaja svijeta da bi mogao podnijeti ukore, razočaranja, gubitke i križ bez gunđanja, već dostojanstveno i smireno Nestrpljiv, loše raspoložen muškarac ili žena ne znaju što znači biti istinski sretan. Svaka čaša koju prinose svojim ustima čini im se gorka kao pelin, svaki put kojim krenu posut grubim kamenjem, korovom i trnjem; ali ako suzdržljivosti dodaju postojanost, neće ni vidjeti ni osjećati teškoće.
Postojanost treba izvršiti svoje savršeno djelo u nama; ako se to ne dogodi, nikada nećemo biti savršeni i cijeli, bez ikakve mane. Nevolje i teškoće nalaze se pred nama; hoćemo li ih podnositi strpljivo ili ćemo učiniti da sve postane još gorče ukoliko se budemo bunili? Zlato se stavlja u peć da bi se uklonila troska. Zar nećemo onda i mi biti strpljivi pred okom ljevača? Mi se moramo prestati baviti mislima koje izazivaju tugu i nezadovoljstvo i pokazati smireno povjerenje u Boga, radujući se što smo dobili čast da podnosimo nevolje radi Krista. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)