“Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj.” (Luka 7,6.7)
Satnici starog Rima obično su bili zaduženi za jedinicu koja se sastojala od 80 ljudi, iako su neki kontrolirali veće skupine. Satnik se prepoznavao po maču s lijeve strane i bodežu s desne strane, bočno postavljenom grbu od konjske dlake na kacigi, oklopnoj košulji i metalnim odlikovanjima na prsima.
Odakle satniku ovakva vjera? Odgojen u poganskoj naciji i obučen u brutalnom vojnom sustavu, teško da je bio tip osobe od koje biste očekivali da ima vjeru u Isusa.
Satnik je imao nježno srce, jer je volio svog bolesnog slugu. Želio mu je dobro i tražio je Isusa da ga izliječi. Volio je i židovsku naciju; sagradio im je sinagogu.
Bio je i skroman čovjek. Satnik je poslao ovu poruku Isusu: “Nisam dostojan da uđeš u moj dom, Gospodine. Reci samo riječ i moj će sluga ozdraviti.”
Isus je bio zadivljen satnikovom vjerom u Njega. Nije našao tako veliku vjeru, čak ni u Izraelu! – čak ni među ljudima koji su od djetinjstva poučavani Svetom pismu, ljudima koji su trebali biti najpobožniji na Zemlji.
Satnik je bio čovjek od autoriteta, ali je u Isusu prepoznao daleko veći autoritet. Njegove oči vjere vidjele su da je Isus Zapovjednik svemira. (Amazing Facts Daily Devotional)