„Samo je jedno potrebno. Marija je najbolji dio izabrala, koji joj se neće oduzeti.“ (Luka 10,42)

Jednog dana Isus i Njegovi učenici našli su se na dugom putu iz Jerihona u Betaniju. Marta je mislila kako bi bilo dobro sve ih pozvati na večeru, jer će se tako bolje upoznati. Kad je Marta zatražila od Isusa da njenoj sestri kaže da joj pomogne u kuhinji, našla se u nevolji. Jako se zabrinula da na Isusa ostavi dobar utisak. Međutim, Isus je odgovorio: „Samo je jedno potrebno.“ To je bila Njegova tvrdnja o suštini, početku, sredini i završetku – svemu što sadrži Evanđelje. Postoji jedna osnova neophodna za kršćanski život, ali ona je i nešto što mnogi od nas još nisu isprobali.

„Ne mogu sada sjediti kod Isusovih nogu kad nije u gradu!“ O da; da! Možeš! Podsjeti se da svi izrazi kojima označavamo i opisujemo kršćanski život kao što su „doći Kristu“, „sjediti kod Isusovih nogu“, „predati srce ili volju Kristu“, postaju jasni tek kad objasnimo pojedinosti koje možemo ostvariti. Kako mi možemo upoznati bolje jedni druge? Razgovorom i druženjem oko zajedničkog posla. Isto to istina je i za naše poznavanje Boga – razgovor s Njime na početku svakog dana kroz proučavanje Biblije i molitvu.

Proučavaj o Isusovom životu opisanom u Bibliji, naročito u evanđeljima i primjeni ih na svoj život, svoje iskustvo, svoje želje i potrebe, i razgovaraj sa Bogom o onome što si naučio. Tada i svojim prijateljima reci nešto od onog što si primio u zajednici sa Bogom. Kad im govoriš o tome što je Isus učinio za tebe, to će u njima probuditi želju da Ga i sami potraže.

Netko će možda pitati: „Zar nećemo raditi ponešto osim proučavanja Svetog pisma i molitve?“ Naravno! Postoje mnoga druga dobra koja su neophodna – dobra djela, poslušnost, visoka načela, crkvena učenja. Ali sve ovo će izrasti iz ove neophodne zajednice sa Isusom, sjedenja kod Njegovih nogu. To je osnova kršćanskog iskustva. Mnogi od nas to još ne shvaćaju i misle da Evanđelje ne može biti tako jednostavno. Marija je shvatila svoju potrebu za „dobrim djelom“, kako ga je Isus nazvao, i on joj nikada ne bi mogao biti oduzet. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)