„Oci su vaši jeli manu u pustinji, i pomriješe. Ovo je kruh, koji silazi s neba, da tko jede od njega, ne umre.“ (Ivan 6,49.50)
Isus ovdje daje usporedbu između sebe, kruha života, i mane, koja je kao kruh s neba bila dana Izraelskom narodu. Razmotrimo izvještaj o mani u Izlasku 16. poglavlju, kad razmišljamo o jedenju kruha života.
Mana je pala te noći i Izraelci su se pitali što je to. U stvari tako su je nazvali: „Što je to?“ To riječ mana znači. „Mojsije im reče: “To je kruh, što vam ga dade Gospod da jedete. Ovo zapovijeda Gospod: ‘Svaki od vas neka nakupi toga, koliko mu treba…’“ (Izlazak 16,15.16).
Što znači to: „Koliko kome treba za jelo“? Dobro, prvenstveno se odnosi na broj članova svake obitelji. Ali tu možemo primijeniti i drugi princip. Kad sam živio u Glendaleu u Kaliforniji nedaleko od mjesta na kome živi pastor X. M. S. Richards, išao sam ga jednom posjetiti. Govorio mi je o uzrocima nedostatka sile u kršćanskom propovijedanju. Rekao je: „Znaš, ima malo nas propovjednika koji provodimo samo četiri sata dnevno nasamo sa Bogom. To je jedan od naših problema!“ A ja sam kazao: „Što? Ovaj, hm… Da, to je stvarno pogrešno, zar ne?“
Što biste učinili kad biste odlučili provoditi četiri sata nasamo sa Bogom sutradan ujutro? Da li biste to mogli? Što biste činili tijekom ta četiri sata? Jeste li već čuli o ljudima koji su se molili cijelu noć i pitali se sve vrijeme o čemu se trebaju moliti? „Kupite ga svaki dan koliko kome treba za jelo.“
Jedan sat razmišljanja i zajednice sa Bogom, možeš li to ostvariti? Što misliš o pola sata? Ili će to vrijeme biti različito u zavisnosti od rasta i zrelosti u tvom kršćanskom životu? Moguće je da na početku beba –kršćanin neće možda znati što raditi pet minuta nasamo sa Bogom? Je li moguće da zreo kršćanin neće biti u stanju pronaći dovoljno vremena? „Sinovi Izraelovi učiniše tako i nakupiše, jedan mnogo, drugi malo.“ (st. 17). Ali oni koji su sakupili manje, još uvijek su sakupljali. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)