„Tjelovježba donosi malu korist, a pobožnost donosi potpunu korist, jer joj pripada obećanje života – života sadašnjega i budućega.“ (1. Timoteju 4,8)
Kada smo suzdržljivosti dodali postojanost, trebamo se i dalje penjati ljestvama napredovanja i postojanosti dodati pobožnost. Ta vrlina je istinski rod postojanosti. Apostol Pavao je rekao: „Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu.“ (Rimljanima 5,3.4) Ovdje je spomenuta jedna od najvećih vrlina – pobožnost, što znači gajiti duh Isusa Krista i razvijati sličnost s Njegovim karakterom. Da bi nas uzdignuo do ovog božanskog ideala, Bog je usmjerio jednu stranu cjelokupnog svojeg nastojanja oko nas, ali i cijelog plana spasenja. Pokvarenost svijeta pokušava nam ukrasti naša čula, svi nesveti utjecaji sa svih strana nastoje nas zadržati na niskoj, zemaljskoj razini – zasljepljujući našu osjećajnost, ponižavajući naše želje, otupljujući našu savjest i umanjujući naše vjerske sposobnosti tako što nas navode da prihvatimo prevlast svoje niže naravi.
Da bi nas odvukle od svega toga, postoje ove dragocjene ljestve. Naš pogled privlači Bog koji stoji iznad ljestava. Od slave iznad njih dolazi poziv: „Popni se više!“ Srce je očarano.
Koraci kreću naprijed, jedan za drugim. Penjemo se sve više i više. Pri svakom koraku privlačnost je sve veća. Uzvišenije, svetije želje zaokupljaju dušu. Ostavljamo iza sebe krivnju prošlog života. Ne usuđujemo se gledati niz ljestve da vidimo ono što nam je tako dugo trovalo izvore istinske sreće i navodilo nas na žaljenje, slabilo i umanjivalo našu volju, gušilo svaku plemenitiju pobudu.
Cilj je Božje riječi da nas nadahne nadom, da nas navede da se penjemo prema Nebu korak po korak, ali sa sve većom žustrinom. Mi dostižemo sličnost s Božjim karakterom kada dobijemo dar Njegove milosti. Kao što se u vosak utiskuje pečat, tako i duša prima i zadržava moralnu Božju sliku. Mi se ispunjavamo i preobražavamo Njegovim sjajem kao što oblak – mračan sam po sebi – kada se ispuni svjetlom, počinje zračiti neokaljanom bjelinom. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)