“Da, ja sam nekoć živio bez Zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje.” (Rimljanima 7,9 – DF).
Zar doista to vjerujete? Kako je bilo koji židovski dječak iz pobožne obitelji u Pavlovo vrijeme mogao ikada živjeti “bez Zakona”?
Pavlove riječi, u svom kontekstu, ne znače toliko da on nije poznavao Zakon, već da nije shvatio punu snagu i dubinu zahtjeva Zakona i stoga mu je nedostajalo uvjerenje o osobnom grijehu. Na primjer, on se u Filipljanima 3,6 sjeća dana kada se smatrao “besprijekornim” “po pravednosti koja dolazi od Zakona”. On je kao bogati mladić čestitao sebi zbog vršenje Zakona od mladosti (Matej 19,20). I kao farizej koji se molio mogao je zahvaljivati što nije grešnik kao drugi ljudi (Luka 18,11).
“Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje.” Kada je Pavao konačno osjetio puni smisao, punu snagu Zakona, kada je Zakon oživio za njega, on je u tom trenutku shvatio da je doista grešnik. Ako je on, na primjer, mislio na zapovijed protiv požude, iznenada je shvatio da je bio zaražen sebičnošću. Tako on i nije bio tako “besprijekoran” kao što je mislio.
Za njega je grijeh u tom trenutku oživio. Grijeh je, naravno, uvijek bio tamo, ali u punoj svjetlosti ove zapovijedi on je prvi put shvatio njegovu pravu prirodu. On više nije mogao zanemarivati njegovo postojanje. Zbog spoznaje o stvarnoj dubini ove zapovijedi on je također shvatio da je doista grešnik usprkos svom grešnom ponosu u svojoj pravednosti.
Rezultat? On je umro. Ova smrt nije kršćaninova smrt grijehu o kojoj je Pavao govorio u Rimljanima 6,2, već smrt njegovom duhovnom ponosu, samouvjerenosti i oslanjanju na samog sebe. Shvatio je svoje beznađe, da ga Zakon, kada ga doista razumije, lišava svega.
Pavlovo iskustvo je iskustvo svake osobe. Svi moraju doći do točke kada umiru svojoj osobnoj pravednosti, svojoj sposobnosti da sami vrše Zakon, svojoj sposobnosti da zarađuju vlastito spasenje. U tom trenutku oni počinju osjećati potrebu za Kristovom pravednošću koja pokriva njihovu ispraznost. Zato nas potpuno otkrivenje Zakona upućuje na Krista kao našu jedinu nadu. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)