„Stim se proslavlja Otac moj, da rodite rod mnogi i budete moji učenici.“ (Ivan 15,8)
U 15. poglavlju Ivanovog evanđelja zapisano je Isusovo upozorenje da ćemo roditi mnogi rod ako ostanemo u Njemu, i da bez Njega ne možemo činiti ništa. Ne možemo ništa u kojim pojedinostima?
Kontekst teksta kaže da ne možemo ništa u proizvodnji rodova. Svima nam je poznato da ne možemo djelovati nijednog trenutka ako Bog ne održava naša srca da kucaju. A On kaže: „Čak i ako vam srce kuca, ne možete bez mene proizvesti rod.“ Vi ne možete donijeti nikakav rod. Ako želite najkraće izlaganje o spasenju samo vjerom u Krista ono se nalazi između dva stiha.
Ivan 15,5: „Jer bez mene ne možete učiniti ništa.“ I Filibljanima 4,13: „Sve mogu u Onome koji me jača!“ Sastavimo ova dva stiha. Ako bez Njega ne možemo ništa, a s Njim možemo sve, to nam daje krajnji odgovor na pitanje o našim naporima. Jedino što mi ostaje za učiniti jeste povezati se s Njim i ostati s Njim. To je sve što mogu učiniti.
Kroz proces upoznavanja Krista, kroz razgovor i prijateljstvo s Njim, mi se nakalemljujemo na Čokot. Tako na početku dolazimo k Njemu, proučavanjem Njegove riječi i molitvom, i tako ostajemo s Njime. Tek kad ostanemo u Njemu i produžavamo svoju zajednicu s Njime, donijet ćemo i rodove Njemu na slavu. Ne postoji ništa tako spontano kao rod.
U čemu je napor? Da ostanemo u Njemu. Poslušnost je rod vjere. A ako je jedno uzrok a drugo posljedica, svakako ćemo svoju pažnju usmjeriti prema uzroku a ne prema posljedicama. Zbog toga neki od nas tvrde da je prava poslušnost prirodna. Prirodna poslušnost javlja se kao rezultat zajednice s Bogom kroz vjeru. Gledanjem mi se mijenjamo. Kad svojom voljom odlučujemo da svakoga dana provedemo vrijeme u promatranju Krista, u razmišljanju o Njegovom životu, u razgovorima s Njime, rodovi Duha i rodovi poslušnosti vidjet će se u našem životu. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)