„I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.“ (Otkrivenje 21,4)
“Volim te, tata!”
Bile su to posljednje riječi koje je Howard čuo od svoje kćeri. Što ju je navelo da mu to kaže na kraju telefonskog razgovora? Da li je znala kako će nastradati u autobusu u koji se spremala ući? Za ne bi trebao on umrijeti prije svoga djeteta? Howard se osjetio usamljen u svom bolu. Apostol Pavao je obećao da Bog neće staviti na naša pleća terete koje nećemo biti u stanju nositi (1. Korinćanima 10,13), ali Howard više nije u to bio siguran. Teški teret na njegovim plećima ostavljao ga je ponekad bez daha.
Potražuje utjehu u Isusovim riječima: “Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!” (Matej 5,4) Međutim, činilo mu se kako se ovo obećanje neće ispuniti u njegovom iskustvu. Iako je čitao tekst, nije osjetio olakšanje. Osjećanje gubitka i dalje ga je razdiralo.
“Pitam se što je Marija osjećala kada je vidjela svoga sina na križu”, govorio sam sebi. Zanimljivo je da Biblija nije zabilježila nikakvu provalu njenih osjećanja. Nije plakala! Nije govorila: “Bože što si učinio od moga sina?” Da li je znala da je On morao umrijeti? Da li je to smatrala dijelom kozmičkog plana? Zašto nije potrčala i ponudila se zauzeti Njegovo mjesto?
Howard se osjećao neto bolje kada je došlo proljeće. Kada su ruže počele cvjetati, sjetio se sretnih trenutaka sa svojom kćeri, kada su zajedno sadili ruže i zalijevali grmove. Ali, onda je počela padati kiša i njegova se tuga vratila. „Još se sjećam tog tragičnog telefonskog poziva kao da je bio jučer“, govorio je. „Gospode, nikako ne mogu shvatiti Tvoj plan!“
Jednoga je dana pročitao tekst u Otkrivenju 21,4: „I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.“ To su bile riječi za budućnost – riječi koje je čeznuo čuti. Howard je shvatio da one objašnjavaju i tekst iz Evanđelja po Mateju 5,4. oni koji tuguju ne dobivaju uvijek utjehu u ovom životu. Buduće vrijeme je obećanje koje se ne može uvijek primijeniti u sadašnjosti i u ovom svijetu.
Oba su teksta vrlo jasna. Howard će ponovno vidjeti svoju kćer. Pošto je vjerovao u vječni život, postepeno je našao utjehu u riječima iz Otkrivenja o budućoj nadi. Iako je njegova kćer i dalje u grobu, on zna da će se Isus vratiti. I kada to bude učinio, On će otrti svaku suzu i oni koji tuguju će biti zauvijek utješeni.
Gospode, često se mučim zbog molitava koje ostaju neuslišene, tragedija koje nisu spriječene, dragih koje smo izgubili. Pomozi nam da se oslonimo na Tvoje obećanje o budućnosti. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)